Trgovački lanci, da bi privukli kupce, odabiru pojedine proizvode za akcijsku prodaju. Ti proizvodi trebaju biti atraktivni za što veći broj ljudi, a procjena svih trgovačkih lanaca da je meso ono čega se Hrvati ne odriču. Stoga se pojedinačno neprofitabilnim jeftinim mesom privlače potrošači koji će ipak profit donijeti kupnjom drugih proizvoda, piše Jutarnji list.
Potrošaći su na dobitku, pa zar ne bi trebalo hvaliti poteze trgovačkih lanaca kojima meso prodaju po toliko niskim cijenama da sami na tom mesu ili nemaju profit ili su još i na gubitku? Jutarnji list donosi što meso čini tako jeftinim. U prom redu to je uvoz. Direktor Croatia stočara, Branko Bobetić, tvrdi da primjerice odojci dolaze s Nizozemskog tržišta. Veleprodajna cijena u EU iznosi 9 kuna po kilogramu, a kada tome pridodamo neophodne troškove koje treba namiriti da bi se taj odojak našao u hrvatskoj maloprodaji dobivamo cijenu od 15 kuna po kilogramu. Pribrojimo li još PDV na taj iznos, jasno nam je kako dobivamo senzacije po supermarketima od 19,89 kuna za kilogram odojka. Ipak, ta cijena nije profitabilana za tgovačke lance kada bi samo prodavali samo taj proizvod.
Cijena domaćeg odojka iznosi 12 kuna, s ostalim troškovima do maloprodajne police cijena se penje na 18 kuna, a nadodamo li tome PDV, dobiva se računica koja trgovačke lance ne povodi za prodajmo hrvatsko, prenosi Jutarnji list. Osim hrvatskih proizvođača mesa koji bivaju nekonkurentni i manje maloprodajne trgovine ne mogu pratiti trednove prodaje mesa bez profita ili sa gubitkom. Time se povećavaju rizici za zatvaranje manjih maloprodajnih trgovina, čime su u konačnici na dobitku veliki trgovački lanci.
Vratimo li se na domaće proizvođače koji su nekonkurentni samo u cijenama, jer je kvaliteta domaćeg mesa neusporediva. Vidimo da je u osiromašenoj Hrvarskoj nekonkurentonost u cijeni presudna.(MŠ)
Izvor: tiskani dnevnik Jutarnji list, izdanje 30. studenog 2010., broj: 4 455