Jedan od temeljnih zadataka managera je potrebne inpute nabavljati što jeftinije te osigurati da se u procesu proizvodnje pretvaraju u željenu konačnu vrijednost. Pritom u potrebne inpute spada i radna snaga odnosno zaposlenici kao temeljni čimbenik u procesu stvaranja nove vrijednosti. Njih nije važno samo steći, već i osigurati pravovremeni i kvalitetni radni učinak svih zaposlenika.

Na osnovi odabira metoda osiguravanja optimalnoga učinka zaposlenika ovisi i politika njihova plaćanja, odnosno kompenzacija. Proučavanjem tih metoda američki su poslodavci utvrdili da je pri plaćanju konobara najbolje osloniti se na mogućnost dobivanja napojnica, da je tajnice najbolje plaćati po satu, a pisce knjiga tantijemama. Poseban problem ipak predstavljaju managerske kompenzacije. Razlog tome problemu nalazi se u činjenici razdvajanja funkcije vlasništva od funkcije upravljanja, odnosno kontrole nad vlasništvom.

Vlasnici poduzeća istovremeno su i manageri, odnosno kontrolori tek u malim poduzećima. U velikoj većini poduzeća vlasnici su dislocirani dioničari, a poduzećem upravljaju profesionalni manageri. Vlasnici ne mogu pratiti rad managera nadnevnoj osnovi. Stoga ako dođe do gubitaka odnosno nižih profita od planiranih vlasnici ne mogu biti sigurni je li takva situacija nastala zbog nekih vanjskih i/ili unutarnjih nepredviđenih pojava ili krivicu snosi manager. Ako krivica i leži na manageru, oni se mogu braniti da bi bez njihova angažmana gubici bili i puno veći. Manager može tvrditi da je njegovom zaslugom zaustavljen pad profita te da će do uspona doći«iduće godine» ili «nakon lansiranja novoga proizvoda». Može se postaviti pitanje: kako vlasnik može osigurati da manager radi ono što je u najboljem interesu vlasnika?

Naslov članka: Kako motivirati managere i zaposlenike
Autor: dr.sc. Nataša Rupčić

Izvor: Poslovni savjetnik br.59., str. 38.-39.         

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter