Tradicionalni šefovi nalikuju na staromodne roditelje, ne vjeruju nam nego nas nadgledaju. Oni su uvjereni da ne bismo ništa dobro uradili kad nas ne bi stalno držali na oku. Svoj autoritet grade na oštroj kontroli, krutosti, naredbama i primjeni sile kad god drže da je potrebno, a to je gotovo uvijek.

Chuang je bio neuspješni vladar pokrajine Lu u Kini. Otišao je na planinu po savjet poznatog Učitelja Mu-Suna. Krenuli su do obale rijeke i Učitelj je naložio veliku vatru. Do zore su šutke sjedili uz rijeku i promatrali kako se plamen polako gasi. Kad je vatra dogorjela, Učitelj reče: Iako uvečer moćan, plamen je ujutro nestao. Od snažne vatre ostala je tek šaka pepela.

Vatra je bila jaka i uništila sve što joj je stalo na put, a onda je, na kraju, postala plijenom vlastite snage. Istovremeno, mirna rijeka uz koju sjedimo i dalje teče, postaje dublja i snažnija na putu do oceana, a u sebi nosi piće i hranu za sve ljude. Jedni su vladari poput vatre, a drugi poput rijeke. Prvi ističu svoju moć i autoritet, a drugi ponizno služe svoje sljedbenike.

Jedni su vođe nasilni i agresivni, sposobni uništiti i sebe i druge u nastojanju da ostvare ciljeve svoje organizacije.

Drugi su vođe spremni služiti ciljevima sustava koji vode, sposobni razmišljati dugoročno, rješavati probleme i osigurati efikasno djelovanje.

Tradicionalni šefovi nalikuju na staromodne roditelje, ne vjeruju nam nego nas nadgledaju. Oni su uvjereni da ne bismo ništa dobro uradili kad nas ne bi stalno držali na oku. Svoj autoritet grade na oštroj kontroli, krutosti, naredbama i primjeni sile kad god drže da je potrebno, a to je gotovo uvijek. Zato ih najbolje opisuje stav da je batina izašla iz raja i metafora policajca koji traži poslušnost jer predstavlja red i zakon koji nitko ne smije dovoditi u pitanje, ili oficira koji izdaje zapovijedi i zahtijeva da ih se bez razmišljanja mora izvršiti.

Dobro ih opisuje i metafora suca. On proglašava konačnu presudu koju moramo poštivati, ne dovodeći ničim autoritet pravde u pitanje, jedino što možemo jest žaliti se višoj instanci.

Postoje i drugi slikoviti načini da opišemo tradicionalnog vođu. Gonič robova, krotitelj i slične personifikacije govore nam da se radi o osobi koja rado vitla bičem i neće se libiti da ga upotrijebi.

Klasični je šef zaljubljen u brojke, ali ne voli ljude. U tome je nalik računovođi koji misli kratkoročno, a ne dugoročno, koji više cijeni lijepu bilancu, pa makar i friziranu, nego što želi da suradnici budu zadovoljni.

On vjeruje u strogost, formalni autoritet, poslušnost, ne voli suradnike koji misle svojom glavom, ne poštuje podčinjene, a rezultate ostvaruje strogom kontrolom, kažnjavanjem propusta i primjenom sile. Moderni šef prije svega nalikuje treneru.

On u prvi plan stavlja sklad međuljudskih odnosa pa i po cijenu trenutačnih efekata u poslu ili na tržištu Njemu vjerujemo jer znamo i osjećamo da nas voli, da mu je stalo i da će dati sve od sebe kako bismo uspjeli i postigli rekord. Trener nas motivira, pohvali, ohrabri, ponekad čak i kazni, ako ocijeni da će to imati najbolji učinak, ali to sve čini na način roditelja koji voli svoje dijete i želi mu uspjeh u životu.

Vođa je nalik i na dirigenta koji zna inspirirati svoj poslovni orkestar.

Klasični će šef reći: Očekujem da to odsvirate (odradite) kako piše u partituri (poslovnom planu) i to je sve. Posao je posao, a vi ste profesionalci.

Međutim šef-dirigent pokušat će nam prodati priču kojom će nas nadahnuti da damo sve od sebe. On će, na primjer, reći: Večeras sviramo Vivaldijeva Četiri godišnja doba. Kad budemo svirali Proljeće, zamislite da sviramo o početku, o mladosti prirode i čovjeka kad sve pupa, sve je moguće i svijet je prepun nade. Proljeće je doba mladosti, malih beba od kojih će neke izrasti u nobelovce, pupoljaka iz kojih može nastati najljepši cvijet, gorskih potočića koji se s vremenom objedinjuju u velike rijeke i nose svoj svježi miris prema moru.

Za takvog dirigenta nećemo samo korektno odraditi posao. Njega ćemo pokušati oduševiti, jer nas inspirira da radimo iznad svojih mogućnosti. Dok klasičnom šefu dajemo koliko moramo, moderni šef iz nas izvlači više nego što mislimo da možemo.

Autor: Velimir Srića
www.velimirsrica.com