Partneri pregovaraju i određuju pravila koja podjednako vrijede za obje strane. Znanja, za koja bi manageri voljeli da ih znaju, razumiju i primjenjuju njihovi djelatnici, ista su kao i znanja za koja bi djelatnici voljeli da ih znaju, razumiju i primjenjuju njihovi manageri.

Ako žele prihvatiti da jedino kao partneri mogu uspjeti na tržištu. Tako, naime, izgleda svjetsko tržište i tako se na njemu radi.

Poslovno partnerstvo nije samoupravni socijalizam. Poslovno partnerstvo polazi od jednostavne činjenice da će manager, koji zna organizirati ljude koji rade za njega, zna ih motivirati, poštuje njihove osobne ciljeve i na koncu zna nagraditi njihov doprinos zajedničkom uspjehu, postići više od kolege koji sve to ne radi. Također, djelatnici koji znaju da grupu netko treba voditi, da tvrtka mora prodati proizvode (ili usluge) na tržištu žele li dobiti plaće, da se od njih očekuje da idejama pridonose poboljšanjima poslovnih procesa i da pojedinac pridonese uspjehu grupe i obrnuto, također će postići više od djelatnika tvrtke koji izjavljuju „nitko me ne može tako malo platiti, koliko malo mogu raditi“, „nije posal zec da utekne“ i „glup je svatko tko puno i pošteno radi“.

Riba smrdi od glave

Riba uvijek smrdi od glave, pa tako i loši rezultati tvrtke, neke druge organizacije ili države proizlaze iz činjenice da ljudi uvijek rade ono i onako kako to rade njihovi manageri, šefovi, predsjednici ili netko s nekom drugom šefovskom titulom, koji i od njih traže da rade na isti način. Rezultate takvog odnosa možemo sažeti u pet točaka:

1) Loši šefovi serijski su „ubojice“. Svojim ponašanjem, odnosom i odlukama prvo „ubijaju“ djelatnike koji rade s njima. Pretvaraju ih u nezadovoljne, nemotivirane i sive kreature koji svakoga dana daju sve slabije rezultate, jer sve više vremena moraju voditi brigu o raspoloženju managera.

Cijeli tekst pročitajte u novom časopisu Direktor, siječanj/veljača 2012., broj 1/2, str. 12-13,
Autor: prof. dr.sc. Saša Petar