Podbacivanje je široko prihvaćeno u popularnoj kulturi, koja vrlo malo vrednuje upornost u slučaju neuspjeha i prepreka ili ono posebno zadovoljstvo koje proizlazi iz dugog i napornog rada na nečemu što nam je važno i što nas veseli. Više nas zanimaju ljudi posebnih i iznimnih talenata nego oni koji postupno napreduju prema svom cilju.
Odraslo podbacivanje, čak i u najekstremnijim oblicima, samo je nastavak uobičajenih pogrešaka kao što su nedovršavanje knjige koju smo započeli, odlaganja dijete ili stalno kašnjenje s odgovaranjem na poštu (Christian, 2005).
Podbacivači vs.prebacivači
Podbacivači su ljudi koji su sami sebi ograničili život. Hrabri su u stvarima koje su im male osobne važnosti, a nesigurni kad su u pitanju želje njihovih srca; tajno žele ostvariti više, ali i dalje ostaju nepokretni i pasivni. Uključuju se u razne programe samorazvoja, a onda se povuku kada treba nešto učiniti. Takvi ljudi postoje svuda oko nas. Ljudi koji postavljaju preniske ciljeve i očekuju malo. I ostvare upravo ono što očekuju (White, 1957).
U današnjoj kulturi fasciniranoj brzinom, elektronskim igračkama i svime što obećava spasiti nas od napora, velike ideje gube snagu, a herojska djela izlaze iz mode. Može li osoba doista postići više od onoga za što je sposobna? Ili su prebacivači ljudi koji postižu više nego što bi trebali-to jest, više nego što drugi od njih očekuju? Smanjeni kriteriji potiču nas da snizimo svoja životna očekivanja kao i naše emocionalno ulaganje u ta očekivanja, pa i u život uopće. To činimo u odnosima, u samospoznaji, u intelektulanom razvoju i u osobnim postignućima. Odgađamo li važne stvari za neki nedefinirani trenutak u budućnosti, imamo li premalu viziju onoga što je moguće?
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju tajnice.hr.
Priprema:
1. Započnite pozitivno!
2. Razvijajte viziju!
3. Razvijajte odlučnost!
4. Napravite vremenski plan!
5. Napravite iskrenu samoprocjenu!
6. Sastavite glavni popis željenih postignuća!
Naslov: Riješite se navike podbacivanja
Autor: Andreja Marcetić
Izvor: tajnica.hr, broj 9/2010, str. 8-9