Grupe su složeni i osjetljiv oblik organiziranja više pojedinaca i često podložni dezintegracijama radi improvizacija tijekom djelovanja članova grupe.

Nijedna imalo složenija aktivnost se ne može napraviti bez grupe (tima) čiji članovi imaju zajedničke ciljeve. Postoje dva modela razvoja grupa: Klasičan model razvoja grupa i MUI model razvoja grupa.

Klasičan model razvoja grupa
Svaka grupa neizostavno prolazi kroz četiri faze razvoja:

- orijentacija,

- nezadovoljstvo,

- rješenja,

- produkcija.

1. Orijentacija - To je faza formiranja grupe, vrijeme oduševljenja i stvaranja velikih planova. To su često puta beskrajne i neiscrpne priče što će grupa sve postići (lista želja). Čini se kako je sve moguće i jednostavno jer članovi grupe znaju što hoće i čini se kako članovi grupe upravljaju sa situacijom. U tim trenucima samo nebo može znati granice postignuća grupe. Sve je idilično i članovi grupe se bave dominantno sa “što?” nje načina postizanja željenih ciljeva).

2. Nezadovoljstvo - To je faza u razvoju grupe kada nastaju:

- prvi problemi,

- nedostatak različitih resursa,

- pojedini članovi ne daju onakav doprinos kakav se od njih očekuje,

- voditelj grupe nema dovoljno autoriteta,

- problemi s komunikacijom između članova grupe,

- javljaju se novi interesi pojedinih članova grupe koji nisu postojali kod njenog osnivanja,

- uočava se nedovoljno znanja i vještina za upravljanje grupom (Petersov princip),

- postoji interes za ulaz novih članova grupe, a bez nedovoljnih kompetencija,

- grupa je nedovoljno prepoznatljiva prema drugima,

- grupa sve više postaje primjer kako ne treba raditi,

- grupa neracionalno troši postojeće resurse,

- niz drugih razloga za nezadovoljstva u radu grupe.

Svaki element u radu grupe koji nije definiran (modeliran) rijetko kada ne dovede do improvizacije. A svaka improvizacija u radu grupe će dovesti do postignuća koja su manja od potencijala, želja i potreba. Sve to dovodi do nezadovoljstva kod pojedinih, dijela, većine ili svih članova grupe, osoba nadređenih grupi, korisnika usluga grupe i svih onih koji su u bilo kakvoj interakciji s grupom.

Ovo je situacija koja često dovodi do raspuštanja ili raspada grupe jer grupa nije ostvarila svoje postavljene ciljeve. Ključni element grupe u ovoj fazi je improvizacija kao način djelovanja. Kontinuirane improvizacije dovode do sve većih problema u radu grupe i kontinuirano narušavaju odnose između članova grupe.

Ovo je faza u razvoju grupe kada pojedini članovi napuštaju grupu jer ih ne zadovoljava trenutačno stanje u radu grupe. Očito je kako im grupa u ovakvom stanju ne može osigurati da iskoriste svoje kompetencije, osiguraju potrebe i ispune postavljene ciljeve koji su definirani u fazi orijentacije grupe. Jednostavno rečeno - grupa je neuspješna. Pojedini nezadovoljni članovi napuštaju grupu, a novi članovi nisu zainteresirani za takvu grupu.

3.Rješenja - Ako kod članova grupe postoji dovoljno interesa, strpljivosti, odlučnosti sinergije za pronalaženje rješenja – grupa će nastaviti egzistirati i dobiti mogućnost postizanja željenih ciljeva. No, za to treba pronaći odgovarajuća rješenja koja će ukloniti negativna stanja uočena u fazi nezadovoljstva (2. faza u razvoju grupe) i time omogućiti grupi nastavak djelovanja i postizanje željenih ciljeva. PS/SŠ

Autor teksta: Milan Grković

Izvor: Poslovni savjetnik br. 148

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu