Mrlje crvenog, ružičastog i žutog cvijeća prošarane su živopisnim nijansama zelene boje u stakleniku i suvenirnici smještenoj u selu Colibași, u jugozapadnom dijelu Republike Moldavije. Vlasnica je djevojka s Downovim sindromom koja je oduvijek sanjala o otvaranju vlastitog posla.

ePrema Moldavskom državnom zavodu za statistiku, žene su bile tri puta manje uključene u ekonomski razvoj od muškaraca u 2016. godini. Međutim, stvari su se počele mijenjati u posljednjih nekoliko godina, a žene se sve više uključuju u poduzetništvo. Dok su 2016. samo 16 posto vlasnica poduzeća bile žene, njihov se broj do 2020. više nego udvostručio, na 34 posto.

Među njima je i 19-godišnja Daniela Pruteanu, zbog čijeg veselja su joj najbliži prijatelji dali nadimak “dijete sunca”. Ime je natjera na hihotanje i odmah joj razvedri lice. Prije dvije godine Daniela i njezina majka Elena počele su uzgajati cvijeće u teglama. Proces se činio zastrašujućim pa ju je majka odlučila naučiti osnovama pokretanja i vođenja male tvrtke. Prvo je bilo nešto sjemena, zatim sve više i više, dok pod staklenika koji je sagradio Danielin otac Petru nije prekrio šareni mirisni tepih od stotina cvjetova. Daniela odmalena voli cvijeće. Majka ju je potaknula da voli prirodu i da brine o svakoj grančici, svakoj vlati trave. Toliko je to voljela da joj je prva riječ bila 'cvijeće'.

Izustila je riječ kad je čula svoje roditelje kako raspravljaju o tome što bi se moglo posaditi umjesto kupusa, što zahtijeva velika ulaganja za malu zaradu. Prijedlog je ostao lebdjeti u zraku, no nakon nekoliko minuta razmišljanja odlučili su pokušati.

“Polako učimo kako graditi i razvijati posao”, objašnjava Daniela dok zalijeva niz malog žutog cvijeća koje je počelo cvjetati.

Dijete sunca

Daniela ima Downov sindrom, no to je nije spriječilo da ide u školu, svira violinu, bavi se fotografijom i razmišlja o budućnosti. Danas sanja o tome da postane uspješna poslovna žena sposobna izgraditi sjajnu budućnost za sebe. Kad se rodila, mnogi su govorili da neće preživjeti.

Tada je dokazala da je jaka, a to dokazuje i sada, svaki dan. Njezino lice obasjava široki osmijeh kad otvori vrata staklenika, a utješna toplina odmah je obavija dok prolazi pokraj svakog cvijeta. Daniela je oduvijek uživala u prirodi, među cvijećem, kao da se puni njegovom energijom. “Među njima se osjećam dobro”, kaže Danijela. Nitko ne može sumnjati da gledajući je nježno miluje lišće i latice, kako ih ne bi oštetila. Njezina meditativna harmonija oduzima dah.

Kad radiš nešto u čemu uživaš, to više nije samo posao”, dodaje njezina majka Elena, a Daniela kima glavom.

Danima Daniela ide u školu, radi zadaću, a ujutro i navečer brine o cvijeću. Ali cijela je njezina subota posvećena cvijeću. Budi se rano ujutro i žuri u staklenik, gdje je dočekuje val ugodnog mirisa. Svaki cvijet provjerava treba li mu voda, vitamini ili više svjetla.

Ako je potrebno više topline, strpljivo i pažljivo premješta svaku posudu u podrum koji je pretvoren u podzemni staklenik. Tamo, kroz stakleni strop, topli sunčevi zraci dopiru do svakog cvijeta, a Daniela se gubi među njima. Taj je osjećaj silno usrećuje.

Ni ne primjećujemo kako vrijeme prolazi i kako vani pada mrak sve dok nas Petru ne dođe pitati može li pomoći ili nas pozvati na večeru”, smije se Elena.

Nedjelje i uoči praznika su Danielino omiljeno vrijeme, kada puni svoje košare cvijećem i odlazi ga prodavati na tržnicu u Cahulu.

Zadovoljstvo je dijeliti lijepe stvari”, kaže ona, entuzijastično se smiješeći.

Daniela je korisnica projekta EVA koji financira EU – Ojačana rodna akcija u okruzima Cahul i Ungheni, a provodi ga UN Women u partnerstvu s UNICEF-om. Projektne intervencije imaju za cilj promicanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena kroz pojačanu provedbu rodno osviještene politike u okruzima Cahul i Ungheni te borbu protiv obiteljskog nasilja koje pogađa žene i djecu.

(ps/smm)