Postoje tipovi zaposlenika koji obično stvaraju više problema nego što su ih sami u stanju riješiti, imaju više negativnih nego pozitivnih osobina, a svojim ponašanjem izluđuju sve oko sebe. O kojima je to tipovima zaposlenika riječ, piše Lider.

Zaposlenik koji sam sebe shvaća preozbiljno

Ovaj tip zaposlenika provjerava svoj raspored prije nego što pristane na bilo kakav zadatak ili projekt i neprestano se javlja s različitim pitanjima ili komentarima kako bi zvučao važno.

Uporni negativac

Uporni negativac je opsjednut stvarima koje se ne mogu odraditi, u svemu vide problem, ali nikada ne nude rješenje kako se stvari mogu poboljšati.

Tip koji se izvlači

Zaposlenik dobije dovoljno vremena da napravi prezentaciju za sastanak, no dan sastanka prije podaci nisu točni, materijali nisu bili dostavljeni na vrijeme, a jedino što zaposlenik ima reći su isprike…i još isprika.

„Vjeruj mi“ zaposlenik

Ako vam netko vjeruje, ne morate to isticati, a ako vam ne vjeruje morate prvo zaraditi njegovo povjerenje.

Sveznalica

Nitko ne zna sve, pa čak i najbolji rukovoditelji i manageri. No, kada se netko ponaša na takav način, osim što živcira sve oko sebe gubi i kredibilitet.

Tip koji nikad ne popušta

Neki ljudi su izrazito nepopustljivi, a ako se posao ne obavi na „njihov“ način ponašaju se kao da će se svijet srušiti.

Zaposlenik kojemu treba sve reći

Kada dođe novi zaposlenik, normalno da će trebati neko vrijeme da se snađe i uhoda, no neki zaposlenici ostanu na tom nivou i sve im treba reći, objasniti i za svaku sitnicu trebaju potvrdu. 

Trošači vremena

 Ovakvi zaposlenici uvijek moraju znati zašto se nešto mora napraviti na jedan način, a ne na drugi i većinom razglabaju o nepotrebnim stvarima, trošeći vrijeme i uživajući u zvuku svog glasa.

Petlja se gdje mu nije mjesto

Postoje zaposlenici koji žele biti uključeni u apsolutno sve, a iako se s jedne strane čini da samo žele pomoći drugima, zapravo ne rade svoj posao, a petljanjem gdje im nije mjesto žele se osjećati važnije.

Drži se principa

Kad se zaposlenik pozove na principe, obično ne misli na moralne ili zakonske, već subjektivne iza kojih stoji pitanje: Zašto je xy dobio povišicu, a ne ja? Ovome su posebno skloni oni koji misle da imaju pravo na nešto što zapravo nisu zaslužili. (jk)

Izvor: www.liderpress.hr