Svaka struka, „branša“, odlikuje se temeljnim znanjima koja treba respektirati. Šumarska, energetska, turistička, kulturna, medijska, znanstvena..., svaka oblast ima svoje dubinske tajne koje bi menadžer morao razumjeti i znati, da bi njima vladao i prema novoj viziji ih usmjeravao?

Onaj koji poznaje tajne struke neka pusti ambiciji i karijeri da ga nose. U suprotnome vrijedi da treba biti oprezan. A vrijedi i uzrečica: „U uprave i politiku idu oni koji hoće, a ne oni koji bi trebali.“

No za uspješan rad visokog menadžera dobro poznavanje struke nije dovoljno. Spomenut ćemo noviji slučaj iz SAD. Svojedobno je veoma značajna osoba u privrednom i političkom životu Amerike i šire bio Robert McNamara. Živio je 94 godine, do 2009., i time opet potvrdio rezultate istraživanja po kojima rukovoditelji žive doista dulje. Njegovo, a i šire opće mišljenje tog doba, bilo je kako je za upravljanje poduzećima dostatno dobro baratati sa općim metodama i sustavima upravljanja (koji se uče na poslovnim školama i seminarima). Bio je veliki promotor onodobnih veoma popularnih poslovnih metoda - sustavne analiza, vrijednosne analize, dinamične organizacijske strukture i drugih koje su dobro podržale poslovnu učinkovitost i globalizacija koja se 80-ih nalazila na začetku.

McNamara je dugo vremena bio visoki menadžer u Fordu (1960.), a jednu godinu i predsjednik tvrtke, i kroz sve to vrijeme isticao je i dičio se kako ne zna zapravo ni kako se sklapa automobil. Uopće nije posjećivao montažnu traku ni pogone, radnike u plavim odorama u proizvodnom procesu valjda nikad nije vidio. Svoj način smatrao je očigledno ispravnim, suvremenim dostignućem menadžerske profesije. Oslanjanje na sustave bila je svakako njegova dobra strana, da nije tog „ALI“...

Nedostaci „salonskog menadžmenta“

Slabosti upravljačkog pristupa „a la McNamara“ kako je gore opisano prvenstveno su:

• Nedovoljno uvažavanje „dubinskog“ znanja struke kojom se upravlja (što se navodno može kompenzirati općim znanjima i iskustvom u menadžmentu).
• Poprilično nezanimanje za ljude i ljudski odnos. 

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Direktor, broj 7/8, srpanj/kolovoz 2012
Autor: Goran Tudor