|Udruga.hr|: Kako je tako dinamičan čovjek i poduzetnik, svjestan svega sa čime se hrvatski poslovnjaci nose, uspio ostati tako pristojan u verbalnom okršaju sa sindikalistom Vilimom Ribičem?
Sjećam se da smo prije uključivanja kamera pričali Ribić i ja o tome kako trebamo, pogotovo sada, gajiti solidarnost, ne lažnu već stvarnu, no nažalost, kad su se kamere upalile odjednom je krenula rafalna paljba po poduzetnicima. Te mi smo kapitalisti, te klase, te ovo, ono, samo što nismo ispali krivi za koronavirus. Naravno da sam odgovorio, nikome ne ostajem dužan. Nikada. Naravno, maksimalno profesionalno i korektno, s argumentima, ili se bar ja nadam da je moj odgovor bio takav. Napad je najbolja obrana. Ta mantra nekih sindikalnih vođa se možda pokazuje negdje dobrom, no u ovom slučaju su totalno fulali i temu i kontekst. Napad je pokazao svu njihovu slabost i nerazumijevanje ekonomije uopće. Razumiju se u političare, jer oni možda padaju na te fore.
|Udruga.hr|: Osim demagoga, otpor u artikuliranju i zastupanju poduzetničkih prijedloga i zahtjeva pokazala su i državna udruženja čija bi funkcija trebala biti zapravo obrnuta. Kako ih se riješiti, što radite po tom pitanju?
Državna udruženja već desetljećima ne rade ništa za veliku većinu poduzetnika i obrtnika, rade samo za određenu ciljnu skupinu, svakako ne za korist mikro, malih i srednjih tvrtki. Udruga Glas poduzetnika okuplja baš one čiji se glas ne čuje već trideset godina. Mi smo samo porezni obveznici, na nama se iživljavaju inspektori, nama se dižu nameti i porezi, mi plaćamo greške političara i krize. Inače smo stava da takve, krovne udruge/komore, moraju biti na bazi dobrovoljnog članstva.
|Udruga.hr|: Sve navedene je zapanjila snaga udruge koju ste osnovali, ali i uplašila. Je li vas osobno iznenadilo kakvu snagu obični ljudi mogu postići ako se udruže i postanu glas u društvu?
Ne. Jer mi nismo obični ljudi – mi smo poduzetnici i obrtnici. Šalim se, no ima malo istine u tome, mi znamo voditi naše poslove, digli smo ih iz nule, mi smo svi “self made” ljudi, znamo se organizirati, jasno artikulirati stavove i ciljeve, boriti se na tržištu, prezentirati naše projekte medijima i najbitnije – pregovarati sa svakim i svima. Mi znamo raditi posao. A sad smo udrugu Glas poduzetnika doživjeli kao posao, plus imali smo dosta slobodnog vremena.
|Udruga.hr|: Koja je vaša procjena – koliko je radnih mjesta spašeno zbog nekih prijedloga udruge koji su prihvaćeni?
Po našim procjenama preko 250.000, no napominjem, ovo su samo “vatrogasne mjere”. Dobili smo tri mjeseca organizirati naše poslove, ništa više, težak je posao i teška je godina pred nama. Vladi Republike Hrvatske smo dostavili jasne i konkretne prijedloge s reformskim paketom. No od Vlade Republike Hrvatske, sa ovim nacionalnim paketom mjera, smo dobili doista – ništa!
Ne možemo zvati ljude da dođu pa ih slati četrnaest dana u karantenu. Ili ćemo raditi ili nećemo!
|Udruga.hr|: Većina se uplašila pandemije, pogotovo zbog prizora iz susjednih država, pa su zato i podržavali mjere Vlade RH. Neke su bile opravdane, ali neke diskriminatorske jer su se zatvorile npr. trgovine neprehrambenim proizvodima, a koje su mogle pružiti i veću sigurnost za kupce i zaposlenike od zatraženih mjera. Kako su ih komentirali članovi udruge?
S jedne strane smo zadovoljni rezultatima, mislim da nismo prešli sto umrlih osoba, naravno da je i to nemjerljiva ljudska tragedija, pogotovo za njihove obitelji. No s druge strane sve je zaustavljeno i bit će teško pokrenuti taj kotač, ekonomska kriza će nas zasigurno pratiti još nekoliko godina, no što je, tu je. Je li se moglo pametnije i bez kompletnog shutdowna, zatvaranja gospodarstva i karantene, mislim da se moglo. Ali sad moramo ići dalje, svatko neka odgovara za svoje odluke.
|Udruga.hr|: Rodom ste iz prekrasne Dalmacije koja ovisi o turizmu. Kako sad održati turizam, a zauzdati pandemiju koju opet mogu potaknuti dolasci stranih gostiju iz cijelog svijeta. Da li se tu treba napraviti neka diskriminacija prema zemljama koje se nisu uspješno nosile s pandemijom, drenaža gostiju odmah po dolasku na granicu ili neke druge mjere?
Nemam odgovor na to pitanje. Jedno je sigurno, ne možemo zvati ljude da dođu pa ih slati četrnaest dana u karantenu. Ili ćemo raditi ili nećemo, naravno, uz mjere predostrožnosti u samom hotelu, apartmanu, jedrilici i sl. Moramo se naviknuti i mi kao poduzetnici na novi tip poslovanja, svakako dok se ne nađe cjepivo.
Ako imaš dobru ekipu, aktualnu priču, dobro pripremljenu organizaciju i plan te najvažnije, ako radiš sa srcem, i najveće stvari su moguće pa tako i stvarati nove šume od pepela. Ljudi to danas prepoznaju – autentičnost, transparentnost, kreativnost i organiziranost
|Udruga.hr|: U Hrvatskoj i dalje pa čak i u vrijeme ugroze i krize zbog pandemije vladaju rasprave o partizanima i ustašama. Kako ljudima otvoriti oči da shvate da su to nevažne teme za uspjeh zemlje, a pogotovo za izlazak iz gospodarskog ponora pred kojim smo se našli?
Tu raspravu, kao i religijska/vjerska pitanja, potiču isključivo one struje u RH među političarima koji nemaju nikakav odgovor na ključna pitanja – reformu pravosuđa, reformu obrazovanja, reformu zdravstva, reformu poreznog sustava, reformu uprave – državne i lokalne i sl. Da ne pričam o digitalizaciji i transparentnosti. No za njih je to “nemoguća misija” potkapacitirani su, nikakvi lideri, koji samo znaju raditi po onom starom modelu prodavanja magle – zavadi pa vladaj. Pa onda nas vraćaju na partizane i ustaše, držim da skoro nema više živih, ni jednih, niti drugih. Dosta nam je tih tema, udruga Glas poduzetnika stavlja na pijedestal samo jednu temu – kako ćemo sutra živjeti svi kao građani bolje u Hrvatskoj, nebitno koja je stranka na vlasti i nebitno je li je pojedinac član neke stranke ili ga to uopće ne zanima. Previše se sve politizira kod nas, a malo radi. Dosta je i toga, političari nisu rock zvijezde, oni su tu zbog nas i mi ih plaćamo da nešto rade, a ne da po cijeli dan samo daju izjave medijima! Dosta je te PR politike i PR vlasti. Nebitno o kojoj je stranci riječ, sve imaju isti model.
Ako Vlada ne krene hrabro u reforme i to ozbiljne, a ne kozmetičke zbog ili samo za vrijeme izbora, čeka nas “spaljena zemlja” početkom sljedeće godine i veliki val nezaposlenih, procjene su da bi moglo preko 500.000 ljudi završiti na burzi.
|Udruga.hr|: Neki su vam predložili da se i vi kandidirate na izborima kao predstavnik poduzetnika. Jeste li o tome razmišljali?
Nisam zainteresiran biti u saborskoj fotelji za 15.000 kuna, zvučat će neskromno, no to me uopće ne zanima, meni novac nije pokretač, već rezultat, ali i inače politika me ne zanima. Previše je tamo rada iza leđa, niskih udaraca, jedno se govori, drugo radi, a treće misli. Ja sam poduzetnik, ono što kažem to i mislim. Želim stvarati i graditi. To bi morala biti neka zadnja opcija da bi se uopće uhvatio u koštac s tim.
|Udruga.hr|: Koji su daljnji planovi udruge Glas poduzetnika?
Naš cilj je jasan – konstantna borba za ono sto smo nazvali Hrvatska 2.0, zemlja u kojoj nije bitno da li jesi, ili nisi član neke stranke, da bi od svog rada mogao dobro živjeti. Zemlja u kojoj se vrednuju postulati koje smo naveli u udruzi Glas poduzetnika, više rada, više pravde, digitalizacija i manji porezi, a sve sa ciljem boljitka ne samo poduzetnika i obrtnika, već svih građana.
Nama poduzetnicima ekonomija je način života, mi smo svaki dan na tržištu, na ultimativnom polju s konkurencijom i nemamo problem odgovoriti na napad.
|Udruga.hr|: Vaša poruka za kraj poruku hrvatskim poduzetnicima i članovima vaše udruge!
Iznimno je bitno za nas u udruzi Glas poduzetnika ostati fokusiran u svom radu za boljitak poduzetnika i obrtnika, raditi jasan i konkretan pritisak na ovu i sve buduće Vlade te s postojećih 10.000 članova i 150.000 simpatizera, doći do 20.000 i sljedećem milestone-u. Pritisak na političare s argumentima je ključ. To nitko do sada nije radio kako treba i ne na ovako velikom nivou.
Razgovarao: mr.sc. Goran Jungvirth