Iako nema konsenzusa, većina analitičara krivce krize vidi u financijskom sustavu koji je izbjegao javnom nadzoru i regulaciji. Umjesto da služi realnoj ekonomiji, postao je njen gospodar.

Obična novčana infrastruktura postala je sofisticirana kockarnica, bolesni spoj Wall Streeta i Las Vegasa. Kao da od bankomata zatražiš isplatu 500 kuna, a on ti ponudi opciju:
Dvostruko ili ništa! Umjesto da financijski sustav novcem i kreditima servisira proizvodnju, počeo se baviti izmišljanjem raznoraznih „derivata“, usmjerio se na kratkoročnu
dobit, proglasio špekuliranje vrlinom, a pohlepu i stvaranje vrijednosti ni iz čega pretvorio u normu ponašanja. A to je činio pod ruku s vlašću i mentalitetom masa, prije svega potrošačkom groznicom. Imamo sve više stvari i postali smo njihovi zarobljenici. Oboljeli smo od bolesti koja se zove stuffocation, gušenje posjedovanjem nepotrebnih stvari.

Taj je proces vrlo opasan. Duh potrošačkog društva bogate je učinio bezobrazno bogatima, a rastući broj ostalih bacio u dužničko ropstvo. Potičući to, političari i bankari su se zaigrali, a ceh podmiruju poreski obveznici.

Kriza - posljedica generiranja ili zaustavljanja ideja
Stanje u svjetskom gospodarstvu posljedica je globalne politike, a ona počiva na uvjerenjima o tome što je poželjno, dobro i korisno, ispravno i prihvatljivo. Ljudi se uvijek ponašaju u skladu s onim u što vjeruju. Zato se kompanija koja dođe u probleme može odlučiti na otpuštanje radnika, prebacivanje proizvodnje tamo gdje je rad jeftiniji, ili može izabrati strategiju bolje
izobrazbe djelatnika i jačanja njihove lojalnosti, što će joj povećati kvalitetu i inventivnost, a smanjiti troškove.
 

Autor teksta: Velimir Srića

Izvor: Poslovni savjetnik br. 128

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikone