S prvim danom listopada u Hrvatskoj na snagu stupa Zakon o lobiranju. Riječ je o potpuno novom zakonu koji će prvi put u povijesti urediti odnose između lobista i lobiranih osoba te uopće odrediti zakonodavni okvir tržišta čija je godišnja vrijednost procijenjena na oko 145 milijuna eura.

Prilikom donošenja zakona u Hrvatskom saboru istaknuto je kako će zakon doprinijeti boljoj percepciji i legitimiranju lobiranja kao uobičajene demokratske prakse te da će registar lobista i godišnja izvješća biti dodatni elementi koji će posao lobista učiniti transparentnim.

Jedna od najvećih novina tog zakona je uvođenje registra lobista koji će za razliku od briselskog registra koji je dobrovoljan, biti obavezan. Osim toga, registar lobista bit će javno dostupan i sadržavat će popis profesionalnih lobista, te tvrtki i udruženja koja lobiraju za svoje interese, te područje interesa za koje se lobist zanima.

Novi zakon, njegove detalje, pravne institute i posljedice komentirao je Natko Vlahović, vodeći hrvatski lobist koji je iskustvo stjecao radom u diplomaciji u SAD-u i Bruxellesu, a za politologiju i međunarodne odnose obrazovao se u New Yorku, Sloveniji i Zagrebu.

Jedan je od osnivača i bivši predsjednik Hrvatskog društva lobista te vlasnik Vlahović grupe, najstarije profesionalne lobističke tvrtke u Hrvatskoj koja je upisana u Registru transparentnosti u Bruxellesu i koja radi za niz uglednih domaćih i međunarodnih klijenata.

Apsolutno pozdravljamo novi zakon i nije nikakva tajna da sam godinama govorio o važnosti regulacije lobiranja i profesionalizaciji ove važne struke. Lobiranje nije korupcija, već legalna i legitimna djelatnost kojom se promovira i brani interese. To smo činili kako bismo demistificirali lobiranje, učinili ga potpuno transparentnim, a ujedno stali na kraj sivoj zoni, lovu u mutnom i praksama gdje se lobira za nekoga a ne kaže se za koga, kaže Vlahović.

U smislu novog zakona lobiranjem se, kaže Vlahović, smatra svaka pisana ili usmena komunikacija prema lobiranoj osobi kao dio strukturiranog i organiziranog promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa te prenošenja informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja. Lobist je u skladu s novim zakonom pak svaka domaća ili strana pravna ili fizička osoba koja je upisana u registar lobista koji ujedno predstavlja i osnovni regulatorni smisao novog zakona.

Registar lobista najvažniji je segment novog zakona te će cijela hrvatska javnost u svakom trenutku znati tko je lobist i s kojom misijom djeluje. Prema gruboj procjeni u Hrvatskoj trenutno djeluje više od 200 lobista iz različitih sektora ali točan broj onih koji se žele deklarirati kao lobisti saznat ćemo tek nakon stupanja Zakona na snagu. Uvjeti za upis su prilično jednostavni - punoljetnost i potvrda da lobist nije pravomoćno osuđivan, tvrdi Vlahović.

Registar lobista bit će u nadležnosti Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa koje će izricati kazne i kojemu će se prijavljivati lobisti koji krše zakon te svi oni lobisti koji nisu upisani u registar, a lobiraju.

Sankcije postoje i vrlo su ozbiljne. Zabrana lobiranja za nekog može značiti ključ u bravu jer ne možeš više obavljati svoju djelatnost. Pokretanje postupka pred Povjerenstvom za izlistanu tvrtku s visokom regulacijom internih procesa može značiti otkaz za direktora koji se doveo u takvu situaciju, visoku reputacijsku štetu i posljednično pad vrijednosti tvrtke. Pravna osoba može biti kažnjena novčanom sankcijom i do 20.000 eura ako lobira, a nije upisana u registar. Zakonom o lobiranju, Hrvatska ulazi u red država koje imaju obveznu registraciju lobista, kaže Vlahović.

Lobirana osoba prije prihvaćanja kontakta s lobistom će biti dužna provjeriti je li lobist u registru. Ukoliko se utvrdi da lobist nije registriran, ima zabranu lobiranja ili je izbrisan iz registra a nastoji lobirati ili lobira, lobirana osoba o tome bi trebala odmah obavijestiti Povjerenstvo. Inače, na odluke Povjerenstva moći će se pokrenuti upravni spor na Visokom upravnom sudu.

Svi lobisti, pravne i fizičke osobe, imat će obvezu jednom godišnje Povjerenstvu dostaviti izvještaj o lobističkim aktivnostima u protekloj godini, jer zakon propisuje sadržaj koji će se morati unijeti u izvještaj, poput informacija o tome s kime su se lobisti sastajali, što je bio dnevni red sastanka i cilj lobiranja, tko su bile lobirane osobe, koji su materijali pruženi lobiranoj osobi. No, propisano je da takve informacije ipak neće biti javno dostupne. Ali ukoliko novinari u svom istraživačkom radu zatraže od Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa da im dostavi informacije o tome je li u vezi određene tvrtke ili lobirane osobe bilo lobističkih aktivnosti, Povjerenstvo može odlučiti da se redakciji dostave traženi podaci ako zaključi da se radi o tzv. prevladavajućem javnom interesu, kaže Vlahović.

Osim toga, zakonom se uvodi pojam lobirane osobe, a obuhvatit će dužnosnike izvršne i zakonodavne vlasti, uključujući i one na lokalnoj razini te lokalne i regionalne čelnike, savjetnike i posebne savjetnike u ministarstvima te pročelnike u regionalnoj i lokalnoj samoupravi te određene osobe u tijelima s javnim ovlastima, a Vlahović procjenjuje da će zakon time potencijalno obuhvatiti i do 20 tisuća dužnosnika, odnosno tri do četiri puta više nego što ih trenutno obuhvaća Zakon o sprječavanju sukoba interesa.

Vlahović je objasnio kako lobiranje funkcionira u praksi.

Svjesni smo da u dijelu javnosti još uvijek postoji percepcija o lobiranju kao nečemu apstraktnom gdje se trguje utjecajem i podmićuje. Međutim, to su scenariji iz filmova. Lobiranje je dio demokratskih trendova na zapadu i neodvojivi dio zakonodavnih i poslovnih procedura. Kad zakon spominje komunikaciju s tijelima javne vlasti tu ne pričamo o komunikaciji na hodniku ili u kafiću nego o mogućnosti da se prijedlozi i argumenti jedne strane predoče donositeljima odluka na strukturiran način. Tu je riječ o iscrpnim analizama, znanstvenim elaboratima, studijama, stručnim mišljenjima, pravnim interpretacijama koji mogu koristiti našem cilju, a on ne smije biti protivan javnom interesu i zakonskom poretku. Komunikacija s tijelima javne vlasti i njezina priprema samo je jedan mali dio našeg posla jer većinu posla provodimo pripremajući materijale i strategiju, analizirajući probleme, komunicirajući s klijentom…, zaključio je Vlahović te dodao da zakon, uz profesionalne lobiste, jednake obaveze predviđa i za lobiste koji lobiraju u ime svog poslodavca (tzv. ih-house lobisti) te predstavnike raznih udruženja koji također moraju biti registrirani i držati se pravila.

PS/SM