Radno vrijeme bit će kraće, radni vijek duži, sve više ljudi radit će od kuće, čime se ukidaju realni odnosi među ljudima, što je posljedica globalizacije rada. A socijalni kontakti upravo su ono što hrvatske zaposlenike - prema istraživanju Nacionalnog indeksa sreće, zajedničkog projekta Banke, Hendala i Allianza - čini sretnima na poslu.

S druge strane izvor nezadovoljstva su nemogućnost sudjelovanja u odlučivanju i nepravednost plaće, rekao je Zvonimir Galić s Katedre za psihologiju rada Filozofskog fakulteta u Zagrebu te preporučio preispitivanje postojećeg sustava nagrađivanja i poticanje sudjelovanja o odlučivanju.

Predstavljajući najnovije istraživanje Nacionalnog indeksa sreće o kvaliteti radnog života u Hrvatskoj usporedio ga je s onim u Europskoj uniji te naglasio kako se izdvajamo u dvije stvari: iznimno dobro stojimo u zadovoljstvu međuljudskim odnosima na poslu, ali za EU zaostajemo u zadovoljstvu sudjelovanjem u odlučivanju.

Stoga, zaključio je Galić, da bismo imali zadovoljne i motivirane zaposlenike trebali bismo podržavati postojeću kvalitetu međuljudskih odnosa na poslu, poticati sudjelovanje u odlučivanju, ali i preispitati pravednost postojećih sustava nagrađivanja. Najviše prostora za poboljšanje kvalitete radnog života u Hrvatskoj postoji kod zadovoljstva pravednošću plaće i sudjelovanja u odlučivanju.

Zadovoljni zaposlenici - zadovoljni klijenti

U globaliziranom svijetu promijenila su se očekivanja i klijenata i zaposlenika, što je natjeralo Allianz da u središte svoje organizacije postavi klijenta, a ne proizvode, te da preko zadovoljnih zaposlenika ostvari i zadovoljstvo klijenata,
rekla je dr. Laura Marsi, Head of Talent & Performance Management u Allianz Grupi.

Ljudi vjeruju kompaniji zbog menadžera, a ne samo zbog organizacije. Ključno je da provođenje politika bude konzistentno, odnosno da se radi što se govori, rekla je Marsi i dodala kako kompanija zagovara otvoren dijalog u kojem su menadžmentu važne povratne informacije dobivene od zaposlenika. Allianz Grupa redovito mjeri indeks angažiranosti svojih zaposlenika kroz četiri grupe pitanja: o zadovoljstvu na poslu, lojalnosti (hoće li napustiti kompaniju), propagiranju (mogu li svoju kompaniju preporučiti prijateljima kao dobro mjesto za rad) te napokon o ponosu (osjećaju li ga što rade za Allianz).

Najnovije takvo istraživanje Allianz je proveo na razini cijele grupe početkom listopada ove godine i ono je pokazalo da zaposlenici u CEE zemljama, uključujući i Hrvatsku, ne odudaraju previše od globalnih rezultata. Obrazovanje i mogućnost napredovanja jedan je od najvažnijih aspekata zadovoljstva zaposlenika, a slijede mogućnosti za balansiranje između posla i obitelji, mogućnosti bavljenja sportom i slično, što kompaniju usmjerava ka većoj društvenoj odgovornosti.

Boris Galić, predsjednik Uprave Allianza Zagreb, komentirajući Allianzova istraživanja zaposlenika, naglasio je kako nije jedini interes Grupe zadovoljstvo radnika već postizanje balansa između zaposlenika, investitora i klijenata.
Kompanije čiji zaposlenici imaju visoku razinu pripadnosti i predanosti ostvaruju 20 posto višu dobit, dok niska pripadnost kompaniji može uzrokovati pad dobiti za čak 30 posto, istaknuo je Mladen Barišić, specijalist za razvoj ljudskih resursa u Zagrebačkoj banci.

Dokolica - privilegij ili kob

Danas se radi upola manje negoli prije 150 godina i svjetski je trend da se sve manje radi, a da sve veći broj ljudi živi bez rada, odnosno da imaju pravo na dokolicu, rekao je prof. dr. sc. Žarko Puhovski s Filozofskog fakulteta.

Stoga je odgovor na pitanje konferencije Može li se živjeti bez rada? - Da, može, jer sve veći postotak ljudi na svijetu živi bez rada, sretni su zaposlenici vrlo često oni koju drugu sreću nemaju, a postoje i oni koji ne žele karijere, objasnio je Puhovski. Ako se danas sve više živi bez rada, umjesto o slobodnom vremenu sve će se više govoriti o dokolici, odnosno o pravu “oslobođenja od rada“, da se radi zato što se voli raditi, a ne kakobi se zaradilo, zaključio je Puhovski.

Živjeti samo dokolicu privilegij je rijetkih, ali i kob mnogih koji do rada ne mogu. Rad jest nužda za ogromni dio ljudi, odgovorio je prof. dr. sc Vojmir Franičević s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu te upozorio na tek objavljene podatke europskog istraživanja koja ukazuju na pogoršanje životnih i radnih uvjeta u Hrvatskoj
(http://www.eurofound.europa.eu/ewco/surveys/ewcs2010/results.htm).

Trošak gubitka posla u Hrvatskoj puno veći nego u EU

Najveći strah da će u sljedećih šest mjeseci izgubiti posao izrazili su upravo Hrvati, a oni se i najmanje nadaju da će pronaći novi, pokazuje europsko istraživanje koje se provodi u 31 zemlji, a u što je od 2005. uključena i Hrvatska. Franičević naglašava kako takvi odgovori znače da je trošak gubitka posla u Hrvatskoj puno veći negoli u EU. Imati posao u Hrvatskoj veliko je zadovoljstvo, kaže Franičević, dodavši kako je kriza u Hrvatskoj rezultirala ogromnim smanjenjem ulaganja u obrazovanje, dok se u EU dogodilo obratno.

Zabrinjavajuće je kako je negativno kriza utjecala na rad - dominantni model prilagođavanja hrvatskih poduzeća u krizi bio je redukcija troškova rada, a ne inovacije, učenje, novi proizvodi i nova tržišta. Nesumnjivo, zaključuje Franičević, da su postojeći modeli rada i upravljanja u Hrvatskoj pod sve većim pritiskom - s jedne strane pritisak na porast kompetitivnosti, intenziteta,
ali i stresa, a s druge porasta napora poduzeća da radnike pridobiju za ciljeve poduzeća.
Franičević je izdvojio nekoliko ključnih elemenata koji u Hrvatskoj u budućnosti samo mogu smanjiti sigurnost posla: upravljački deficit u domaćim poduzećima, neizlazak na tržišta, neinovativnost te vrlo niska razina ulaganja u učenje i od strane zaposlenika i od strane poslodavaca.

Jeste li flow?

Priznanje i poštovanje, odnosno potreba za društvenim statusom najvažniji su hrvatskim zaposlenicima, rekla je prof. psih. i mr. spec. iz organizacijske i industrijske psihologije Tanja Pureta iz Ramira savjetovanja. Razlog je takvom radnom mentalitetu u Hrvatskoj društvo koje profesionalnu vrijednost nekoga više prosuđuje po statusnim simbolima negoli po stvarnoj profesionalnoj kompetenciji, obrazovanju, poštenju, marljivosti i sl.

Stoga, zaključila je Pureta, sustavno, na razini društva, treba promicati kulturu rada kako bi ljudi razumjeli zašto i kako raditi te koje su vrijednosti pravog, profesionalno odgovornog ponašanja.
Sretni smo na radnom mjestu kada smo flow, odnosno potpuno predani poslu, kad imamo mogućnost upotrijebiti i poboljšati svoje vještine i znanja te kad u tome uživamo, objasnila je dr. sc. Ljiljana Kaliterna Lipovčan s Instituta Ivo Pilar.

Jednostavno, znanstveno je dokazano da sretni i zadovoljni ljudi bolje rade, produktivniji su, ostvaruju bolje socijalne kontakte, duže žive i više zarađuju. A sretni i zadovoljni radnici su kooperativniji, više pomažu kolegama, točniji su, više borave na poslu (tj. manje su odsutni), rjeđe daju otkaz te dobivaju bolje ocjene za svoj rad od supervizora, zaključila je Kaliterna.

Nova podjela hrvatskog društva

Dr. sc. Drago Čengić s Instituta Ivo Pilar pozornost stavlja na praksu radnog postignuća te postavlja tri teze o slabom radnom učinku Hrvata: je li riječ o socijalističkom naslijeđu, načinu rada poslovne elite ili jednostavnoj činjenici da (pre)malo ljudi u ovoj zemlji radi?
Zadnja teza je prilično uvjerljiva, budući da u Hrvatskoj radi svega 48 posto od ukupno radno aktivnog stanovništva. “Mali broj radno aktivnih stanovnika dovodi do nove podjele društva - na one koji su uključeni u ‘službeni sistem’ profesija i na one koji su isključeni iz njega.“
Prema tradicionalnom shvaćanju prevladavaju ideje da je država svojim građanima obvezna osigurati posao, a čuju se ideje poput “da mi je raditi malo, a živjeti dobro“. To je razmišljanje koji teži sigurnom poslu bez rizika, gdje državna služba pruža idealno zaposlenje. Ili, je li više kriv mentalitet “vlasnika-menadžera“ koji vladaju poduzećima poput apsolutnih vladara, često zakidajući radnike i na plaćama i na doprinosima, pita Čengić.

Činjenica je da u Hrvatskoj radi mali broj ljudi, i uz kontinuirano povećanje nezaposlenosti u posljednje dvije godine. Dr. sc. Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije istaknuo je i povećanje udjela dugotrajno nezaposlenih, koji čekaju na zaposlenje godinu ili dvije dana. Njih je sada više od polovice ukupno nezaposlenih.
Rad je danas u Hrvatskoj jedna od najizazovnijih tema s kojom se suočavaju zaposleni i nezaposleni, poduzetnici i menadžeri, sindikati i država. Ključni izazovi budućnosti rješavat će se na tržištu rada, a treba nam nova razina i kvaliteta socijalnog dijaloga rada. Bez ljudskoga rada društvo ne može opstati, ali ni pojedinci u njemu. Zadovoljstvo, odnosno sreća ljudi važan
je humanistički cilj pa će Nacionalni indeks sreće i dalje ispitivati sreću hrvatskih građana. (PS/JK)