U razgovorima za posao članovi povjerenstva gotovo uvijek pokušavaju otkriti je li kandidat sklon timskom radu i koliko je spreman na suradnju. Ako ima te osobine pretpostavlja se da će biti uspješniji na poslu. Nebrojeno puta smo čuli od nekog kako s nekim ima problema, jer nije timski igrač, ne zna surađivati i želi uvijek biti bolji od drugih. I u stručnoj literaturi se najčeše navodi kako suradnja ima pozitivne, a natjecanje negativne posljedice.

Tako se naglašava da suradnja povećava radni učinak i kreativnost, potiče dijeljene informacija, povjerenje, iskrenost, prijateljske odnose, a smanjuje agresivnost. Kompeticija pak smanjuje učinak i kreativnost, blokira tok informacija, izaziva nepovjerenje i neiskrenost, a ljudi jedni drugima postaju neprijateljski i agresivno raspoložen. No, svi znamo da situacija ipak nije tako jednostavna. Sjećamo se kako smo još kao djeca bili uzbuđeni i motivirani kad bi učiteljica rekla “A sad da vidimo tko će prvi riješiti zadatak?

”Trudili smo se mnogo više nego inače, jer smo željeli biti prvi i bolji od drugih, a ako nam je to i uspjelo, nitko sretniji od nas. Tako je bilo i kasnije u životu. Želja da budemo bolji od drugih javljala se u različitim područjima života – u školi, na fakultetu, u sportu, u tome kako izgledamo, kako smo odjeveni, gdje smo ljetovali pa čak i u ljubavnim i prijateljskim odnosima. PS/S.P.

Naslov članka: Natjecanje kao suradnja

Autor: Majda Rijavec

Izvor: Poslovni savjetnik, br. 54, str.154,155

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter