Motivacija i produktivnost čine uspješne tvrtke
Industrija koja stvara managere (obrazovne institucije, gospodarski subjekti, političke stranke itd.) deklarativno se zalaže za stvaranje “dobrih” managera, držeći da je managerstvo predmet koji se može studirati i naučiti poput svih drugih vještina. To je samo djelomično točno. Učenje managerskih vještina nekome može jamčiti da bude uspješan u poslu koji radi, ali kako onda brojni manageri, bez ijedne minute obrazovanja u poslovnim školama, također “znaju” kako se radi?
Činjenica je (ne i pravilo) da što je niža razina obrazovanja onoga tko upravlja ljudima, lošiji su i rezultati vođenja ljudi. Većina ljudi nižeg obrazovanja ne želi (ili se boji) voditi ili zaposliti ljude koji znaju više od njih, teže prihvaćaju tehnološke inovacije, imaju problema u komunikaciji i skloniji su tradicionalnom, tzv. gastarbajterskom načinu razmišljanja (svi oko mene ljudi su koji me ne prihvaćaju i zavidni su mi, pa ako puno i naporno radim, odričem se svega i štedim, uštedjet ću dovoljno da sagradim kuću, kupim „ludi“ auto i tako svima pokažem da vrijedim). Što je obrazovna razina viša (osobito ako govorimo o obrazovanju u poslovnim školama u kojima prevladava pozitivni pristup upravljanju ljudima), veća je vjerojatnost da će takav manager znati da može očekivati dugoročno dobre rezultate samo ako ima dobar odnos s ljudima u grupi koju vodi.
Naziv “mikromanager” riječ je koja objašnjava kako svatko kreće od prvog koraka – od upravljanja samim (ili samom) sobom. U svojemu “mikrosvijetu” svatko je sam sebi manager i upravlja grupom koja ima jednoga člana – sebe. Stoga manager može biti dobar već sam po sebi i samome sebi. Da bi bio dobar, dovoljno je da se, za početak, dobro organizira, vodi i pazi sebe.
Nicolo Machiavelli nije se mučio pokušavajući boriti se s idejom o lošem upravljanju ljudima. On ga je jednostavno pretpostavio kao normalnu činjenicu. Uzeo je kao realnost činjenicu da ljudi rade i loše i dobre stvari pa je zato njegov savjet vladarima njegova doba glasio: „Okrutnost se može nazvati dobro primijenjenom (ako je dozvoljeno govoriti dobro o zlu) kad je primijenjena u jednom trenutku, iz potrebe da zaštitite sebe, a onda nije nastavljena, nego je ublažena koliko je to moguće”. On to naziva odlučnošću da dođete do cilja s najmanje žrtava, a Jack Welch „sustavom 20:70:10“.
Machiavelli u svojoj knjizi „Vladar“ nastavlja: „Loša je okrutnost ona koja nastaje kao mala i onda raste i razvija se s vremenom”. Koliko političara, poslovnih ljudi, članova obitelji i susjeda poznajete koji su prvo zlostavljali ljude oko sebe, a onda “narasli”, dobili političku i/ili financijsku snagu da upropaste veći broj ljudi, najčešće uz pomoć institucija društva? Zna li čovjek upravljati sobom, uz primjereno znanje o poslu koji radi i malo dobre komunikacije, znat će upravljati i drugima. I obrnuto, ako ne zna upravljati sobom, činjenica da na svojim uredskim vratima ima oznaku “glavni direktor” neće mu omogućiti da ostvari kvalitetnu komunikaciju s djelatnicima koji rade za njega.
Cijeli tekst pročitajte u novom časopisu Direktor, broj 4, travanj 2012.
Autor: prof. dr. sc. Saša Petar
