Poznata je priča o trojici klesara. Bilo im je postavljeno pitanje: Što radiš i zašto radiš? Prvi skromno odgovara da kleše kamen jer mora prehraniti brojnu obitelj. Drugi samosvjesno kaže da kleše jer to zna sjajno raditi, on je najbolji klesar u gradu. Treći se nasmije i s ponosom istakne da klešući kamen gradi novu katedralu.

Priča se ponekad koristi na testovima za potencijalne vođe. Kandidati se moraju opredijeliti za jednog od trojice klesara pa time odaju što ih motivira i u čemu nalaze smisao onoga što rade. Prvi klesar shvaća svoj posao kao nuždu. Njemu je zanat sredstvo da preživi i osigura egzistenciju sebi i svojoj obitelji. On u poslu ne uživa, ali ga radi jer prihvaća da tako mora biti. Drugi klesar je ponosan na svoje znanje. Njemu je struka sredstvo da se dokaže.

Klešući kamen, međutim, on ne mislin a cilj i smisao svojeg rada, već na to kako da što bolje iskoristi svoju vještinu. On je specijalist, ekspert kojem je važno udovoljiti standardu svoje struke. Klesarska vještina trećeg majstora nije sama sebi svrhom. On ju koristi da bi ostvario neku viziju. Njemu je jasan cilj klesanja i sve će podrediti tome da ga ostvari, da napravi novu katedralu. Preživljavanje i osiguranje egzistencije kroz posao bitan je motiv većini zaposlenih,posebno na nižim razinama organizacijske hijerarhije. Zato će većina testiranih, radi li se o slučajnom uzorku među djelatnicima neke tvrtke, izabrati prvog klesara i uvažiti njegov plemeniti, emotivno obojeni cilj. 

Izvor: Poslovni savjetnik, broj 28, ožujak 2007. godine
Autor: prof.dr. Velimir Srića