Rješenja managerskih situacija nalaze se svuda oko nas, možete ih naći i u zanimanjima koja nužno ne nose naziv direktor, manager i voditelj odjela. Tako sam i ja ove godine, u stalnoj potrebi za znanjima kojima se mogu riješiti managerske situacije novog doba, ispunjenog stalnim promjenama, upoznao voditeljicu vrtića, dirigenta, krojačicu (modnu stilisticu), radnika na distribuciji prtljage u zračnoj luci, nastavnicu likovnog odgoja i uspješnog poslovnog čovjeka, koji je ujedno i strastveni lovac.

S njima sam razgovarao, pozorno slušao tajne njihovih „zanata“ i u skoro svakoj rečenici prepoznao znanja kojam se mogu primijeniti i u poslovnoj praksi. Ovoga puta prenosim razmišljanja radnika na distribuciji prtljage u zračnoj luci Toronto (Kanada), koji mi je potvrdu još jednom da bez malih nema ni velikih. Točnije, koliko je za uspjeh poduzeća važan rad onih, za koje svi misle da su najlakše zamjenjivi i da njihov rad nema veliki utjecaj na uspjeh tvrtke, kao što ga ima rad glavnih direktora, direktora na srednjoj razini i voditelja odjela.

Isprika: akt bez pokrića

Krenuo sam od činjenice da meni, kao gostu, nije bitno tko je vlasnik hotela, kako se zove manager hotela i voditelj marketinga. Ako recepcioner(ka), sobarica i konobar(ica), odnosno kuhar(ica), svoj posao kvalitetno odrade (smiješak je dobro došao bonus), ja sam zadovoljan gost koji će doći ponovno i preporučiti hotel drugima. Ako nisam zadovoljan, malo mi znači što će mi se osobnim pismom ispričati direktor hotela.

Puno je drugih primjera u kojima nas ne-kvaliteta rada prodavačice na blagajni, servisera koji popravlja kvar, operatera u call-centru i slično ponuka da prestanemo koristiti usluge njihove firme. Kada mi je jasno da manageri velikih tvrtki ne znaju da vrijede onoliko, koliko vrijede (i znaju) njihovi zaposlenici, onda prestajem koristiti usluge njihovih tvrtki.

Autor teksta: Saša Petar

Izvor: Poslovni savjetnik br. 125

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikonu