Hrvatskom ovih dana povremeno izbijaju prosvjedi. Kurikularna reforma, krediti u Švicarcima, skupi lijekovi za djecu, deložacije sirotinje, otočani protiv koncesija, taksisti protiv Ubera…Možda uskoro naiđu protesti sitnih dobavljača protiv Agrokora, sveopćeg pučanstva protiv porodice Todorić, mase građana protiv korumpiranih političara ili nezadovoljnih radnika protiv poslodavaca koji ne plaćaju obavljeni rad…. Iako vjerojatno najvažnije, najrjeđe su „borbe“ između rada i kapitala, između radnika i poslodavaca.

Premda se neki elementi tog sukoba svakodnevno naziru, posebno sa stanovišta kapitala, proisteklog iz privatizacijskog kriminala, danas je prava linija fronte drukčija. Umjesto sukoba radnika i poslodavaca, na djelu je rat između onih koji rade i onih koji ne rade, onih koji su poduzetni, odgovorni, marljivi i sposobni i onih koji žive na njihov teret, a proizvod su raznih oblika parazitizma. Umjesto da smo odani kultu rada i ideji da iza uspjeha preko noći stoji desetljeće napornog prolijevanja znoja, svi bismo željeli živjeti od rente, prijevremene mirovine, privilegija, a u drastičnim slučajevima od korupcije i kriminala. Jedno je istraživanje pokazalo da bi čak 54% stanovnika Hrvatske, kad bi se našli u takvoj prigodi, iskoristilo politički položaj, za promicanje osobnih interesa. Kako smo mogli tako duboko pasti?

U početku bijaše...

Stjecanje nedopuštenih privilegija temeljem pripadnosti vlasti nije izum naše političke garniture, ali ga je ona iz nepoželjnog izuzetka pretvorila u pravilo. Krenulo je s vrha. Prvi hrvatski predsjednik, usred ratne 1992. godine, za vrlo je mali iznos, pod vanzakonskim uvjetima, otkupio vilu u elitnom dijelu Zagreba koju je dobio na korištenje još kao general JNA. Njegova je kćer otvorila dućan u lokalu Ministarstva obrane, jedan od sinova postao dobavljač hrane za Ministarstvo unutarnjih poslova, a obiteljski prijatelj počeo uz obilnu političku pomoć ovladavati maloprodajom i prehrambenom industrijom stvarajući koncern Agrokor. Za njima su ubrzo krenuli drugi, od Sanadera i Kutle do Ježića i Zagorca. A kad mogu oni s vrha i nikome ništa, što će tek uraditi oni ispod, objedinjeni čvrstom piramidom demokratski izabrane vlasti. Očiti moralni pad, nekažnjeni kriminal i evidentni sukob interesa bili su okidač masovne korupcije. Ona se kapilarno uvukla u sve pore države, institucije vlasti i management javnih poduzeća. Demokratske se države neovisnim pravosuđem čiste od trulih jabuka da ne pokvare dobru većinu. Naše su se trule jabuke uvukle u sustav do vrha i počele širiti trulež čitavim društvom. U takvom se okruženju događala tranzicija, pretvaranje društvene imovine u javnu i privatnu. Gledajući unatrag, politički usmjeravana pretvorba bitno je doprinijela tajkunizaciji, uništavanju poduzeća, regija, gospodarskih grana i djelatnosti. Uzrokovala je rasprodaju najvrjednijih nacionalnih resursa, gubitak radnih mjesta i ostavila u ustima gorki okus nepravde. Bliskost vlasti i organiziranog kriminala stvorila je u javnosti osjećaj da se radi o jednom te istom sustavu. Pripadnici ozloglašenih zločinačkih skupina svakodnevno su viđani, rame uz rame s političarima i biznismenima, U drugim zemljama države ratuju s mafijama, u našoj je mafija prodrla do samog vrha države. I, naravno, to je uspjela dobro iskoristiti.

Posljedice rezigniranosti

Dugoročni rezultati privatizacije ekonomski su i moralno razorili Hrvatsku. Poduzeća su dolazila u krive ruke, desetine tisuća ljudi ostajale su bez posla, imovina se topila i nestajala, ali se jednako tako topilo moralno tkivo nacije. Takva je privatizacija kod većine izazvala žestok strah od kapitalizma, a kod lopova i karijerista stvorila nadu da je došlo njihovih pet minuta koje valja brzo iskoristiti. Poznata je priča o gladnom čovjeku koji ubije cijelog vola da bi se domogao kotleta. Možda nema bolje metafore za štete koje je Hrvatska pretrpjela u privatizaciji. Moćni su dobili priliku navaliti na stada volova, neodgovorno se igrati s njima, čerečiti ih i uništavati, zaštićeni kišobranom lažnog domoljublja i političke podrške vlastodržaca. PS/SŠ,

Autor teksta: Velimir Srića

Izvor: Poslovni savjetnik br. 145

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu