Branko Pavlović: U susret zelenoj tranziciji-zaštita okoliša i održivo gospodarenje otpadom

Spremni za 55 posto ostvarivanja klimatskog cilja EU za 2030.? Puno pitanja, malo odgovora!

Svijet je na prekretnici klimatske krize i krize bio raznolikosti, mi smo zadnja generacija koja još može nešto poduzeti na vrijeme. Pred nama je presudno desetljeće kad je riječ o ispunjavanju obveza preuzetih u sklopu Pariškog sporazuma u interesu zdravlja, dobrobiti i blagostanja za sve. Snaga zelene tranzicije EU-a nalazi se u izazovu kako što brže i što pravednije ostvariti te koristi za sve i pritom ojačati našu konkurentnost, stvoriti radna mjesta budućnosti i učinkovito riješiti pitanja troškova i učinaka tranzicije. EU pritom pruža primjer drugima, postavila je ambiciozan cilj smanjenja emisija za barem 55 posto do 2030. godine u odnosu na razine iz 1990. i želi postati prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine.

U tom ozračju sastavljen je paket zakonodavnih prijedloga kojima se EU nastoji pripremiti za ostvarivanje cilja od 55 posto i postizanje potrebne preobrazbe našeg gospodarstva, društva i industrije.

Zeleni tranzicijski plan

Prijedlozi za zelenu tranziciju nadovezuju se na politike i zakonodavstvo koji već postoji u EU. U europskom zelenom planu pružaju se smjernice za tu preobrazbu. U zelenom planu uspostavljaju se sastavnice gospodarstva budućnosti u kojem će važnu ulogu imati strategija za bioraznolikost, kružno (cirkularno) gospodarstvo, nulta stopa onečišćenja, održiva i prometna mobilnost, val obnove (za nas posebno interesantno nakon prirodnih katastrofa), održiva hrana, vodik-baterije, energija iz obnovljivih izvora.

Za potporu tranziciji predviđena su dosad nezabilježena sredstva i to u sklopu plana oporavka EU-a, instrumentima NEXT GENERATON EU iz kojeg će se za zelenu tranziciju izdvojiti najmanje 37 posto sredstava idućeg dugoročnog proračuna EU-a (2021.-2027.) i trajnom usmjernošću na održivo financiranje i poticanje privatnih ulaganja.

U svibnju ove godine EU parlament dao je konačnu potvrdu za osnivanje fonda vrijednog 17,5 milijardi Eura koji ima zadaću pomoći da pretežno na ugljenu stvorena privreda se usmjeri prema klimatski neutralnom gospodarstvu. U planu za postizanje klimatskog cilja do 2030. procijenjene su prilike i troškovi zelene tranzicije, te se ukazalo da će konačni rezultat biti pozitivan ako EU osmisli optimalnu kombinaciju politika, polazeći od spoznaje da je ono što je dobro za planet dobro i za ljude i gospodarstvo, a to se odražava u rastu gospodarstva za više od 62 posto od 1990. pri čemu su se emisije smanjile za 24 posto u istom razdoblju. To samo dokazuje da rast ne podrazumijeva porast emisije CO2.

Fit For 55

„FIT FOR 55“- je ne samo moto već ključna odrednica EU za budućnost. U tom svijetlu EU donosi cijeli paket od 15-tak zakona, čijom provedbom EU treba ostvariti taj cilj, a za to će joj trebati osim striktne primjene istih provesti snažne promjene u odgoju i obrazovanju svih nas. Ovaj paket predstavlja najsveobuhvatniji skup prijedloga koje je Komisija predstavila u području klime i energetike, ovim paketom se polažu temelji za nova radna mjesta i za otporno i održivo europsko gospodarstvo budućnosti, te postavlja regulatorna osnova za postizanje ciljeva na pravedan, troškovno učinkovit i konkurentan način.

U zakonu se stavlja naglasak na oporezivanje izvora energije u skladu s ciljevima u području klime i okoliša. Načelo „Onečišćivač plaća“ ovim se zakonodavnim paketom provodi u djelo. Cilj je preokrenuti trend smanjenja kapaciteta prirode da ukloni ugljik iz atmosfere i poticanjem globalnog djelovanja u području klime osigurati da izmještanje emisija ugljika ne ugrozi klimatske ciljeve.

Uoči ključne 26. Konferencije stranaka-okvirne konvencije UN o promjeni klime (COP 26) koja će održati u Glasgowu u studenom 2021., EU-ovim skupom prijedloga nastoji odrediti program suradnje s ostatkom svijeta u zelenoj tranziciji kojom želi ukloniti prijetnje našem opstanku i stvoriti prilike za sve.  Ovim paketom zakona-prijedloga nastoji se postići ravnoteža između pravednosti, smanjenja emisija i konkurentnosti te se pokazuje kako različite politike funkcioniraju zajedno. Naime, paralelne krize u području klime i bioraznolikosti ne mogu se tretirati odvojeno: ili ćemo ih riješiti zajedno ili nećemo riješiti nijednu od njih, što znači i da ne smijemo trošiti više resursa nego što je održivo za naš planet.

Pomognemo li, kao zajednica, osjetljivim kopnenim  morskim ekosustavima da se oporave, oni će zauzvrat biti izvor života na planetu i odigrati glavnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. Obnova prirode i omogućavanje ponovnog procvata bioraznolikosti ključni su za apsorpciju i skladištenje većih količina ugljika. Prelaskom na klimatski neutralno gospodarstvo potaknuti će se razvitak novih tehnologija, inovacija – potaknuti će se sveukupan razvoj.

Europski zeleni plan, zelena tranzicija, je strategija rasta, kako je navedeno u ažuriranoj industrijskoj strategiji, u prijedlozima za ostvarivanje cilja od 55 posto nude se znatne prilike za razvoj, primjenu i izvoz nisko ugljičnih tehnologija i nastanak zelenih radnih mjesta.

Paket prijedloga i zakona za ostvarivanje cilja od 55 posto ključna je etapa na putu k Glasgowu. On će biti temelj za ispunjavanje obveza koje je EU preuzeo u odnosu na planet i cjelokupno čovječanstvo, kako je dogovoreno Pariškim sporazumom.

A, gdje smo mi tu-misli se na RH i njene aktivnosti na zaštiti okoliša i održivom gospodarenju otpadom zelenom tranzicijom?? U traženju odgovora na to pitanje razmotrimo samo održivo gospodarenje otpadom s pozicija kružnog gospodarstva  

Hrvatska i sustav gospodarenja otpadom

EU proizvodi više od 2,5 milijardi tona otpada godišnje, a želimo li postići zelene ciljeve i osigurati zdraviju, čišću i bolju budućnost morat ćemo se znatno više potruditi i bolje organizirati cjelokupni sustav gospodarenja otpadom. Ograničeni resursi klimatska pitanja traže prelazak na ugljično neutralno, okolišno održivo, netoksično i potpuno kružno gospodarstvo do 2050. godine.

Hrvatska je još uvijek daleko od takvog modela, ali određeni napredak je ipak vidljiv. No pred nama je i dalje puno posla,posebice u području podizanja kolektivne svijesti i odgoja-edukacije stanovništva, odnosno promjena ustaljenih navika – ne možemo više tako živjeti.

Ukupna godišnja količina otpada u Hrvatskoj je 5,5 mil. Tona (prema Đurđici Požgaj, Voditeljici Službe za otpad, Zagreb,28.09.2021.), od čega je neopasni otpad 97 posto, a opasni otpad 3 posto. Najviše otpada stvaraju kućanstva 23 posto, građevinarstvo 23 posto, opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, te djelatnosti sanacije okoliša 13 posto; rudarstvo i vađenje 12 posto; poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 10 posto, prerađivačka industrija 9 posto, uslužne djelatnosti -osim trgovine na veliko ostacima 8 posto, opskrba električnom energijom, plinom parom i klimatizacijom 1 posto i trgovina na veliko ostacima 1 posto.

Najzastupljenije vrste otpada su: 24 posto miješani otpad iz kućanstva i slični otpadi iz ostalih izvora; 21 posto mineralni otpad uključujući mineralni građevni otpad i otpad rušenja, 11 posto zemlja i 10 posto metal. Kada se to promatra s pozicije oporabe, dakle gospodarenja otpadom onda je situacija slijedeća: Oporaba (R2-R1.1) 49 posto; Odlaganje (D1, D% i D12) 46 posto, Energetska oporaba (R1) 1 posto; Nasipavanje 4 posto, Spaljivanje 0 posto, ostali postupci zbrinjavanja (D2, D3; D4,, D6, D7) 0,3 posto.

U 2020. godini ukupna količina komunalnog otpada je 1.692966 tona. Od 2012. gospodarenjem komunalnim otpadom obuhvaćeno je 99 posto stanovništva, a od 2016. sve općine i gradovi su obuhvaćeni organiziranim sakupljanjem komunalnog otpada, javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada obavlja 196 tvrtki, a odlaganje komunalnog otpada provodilo se na 85 odlagališta.  

U 2019. i 2020. godini putem Aplikacije za jedinice lokalne samouprave, dostupne na portalu sprječavanja nastanka otpada, kojeg vodi ministarstvo evidentirano je oko 620 projekata i aktivnosti sprječavanja nastanka otpada koje su provodile općine i gradovi. Najveći broj projekata i aktivnosti prijavile su Varaždinska županija, zagrebačka županija te istarska županija.

Zašto nekima uspijeva, a drugima ne?!

Mala općina Belica (79,76 posto) hrvatski je rekorder prema postotku odvojenog prikupljanja otpada. Slijede grad Prelog (70,98 posto) te općina Dekanovec (65 posto). U Međimurju je tako čak 13 gradova i općina prešlo prag od 50 posto. Dobre rezultate ima i Primorsko-goranska županija, gdje nekoliko gradova i općina poput Krka, Omišlja i Malinske ima preko 50 posto selektiranog otpada. Istovremeno prosječna stopa odvojenog skupljanja za cijelu RH je svega 18 posto pokazuju preliminarni podaci MINGOR. Grad Zagreb je prošlu godinu završio s 29,74 posto, Split je svega na 5,80 posto, Osijek na 38,69 posto, a Rijeka na 14,21 posto.

Kako je moguće da imamo ovakve razlike, Zašto su neki uspješni, a drugi daleko zaostaju za zacrtanim ciljevima ??? Teška su pitanja na koje ćemo vjerujem naći odgovore u Istraživanju o spremnosti tvrtki za zelenu tranziciju-Istraživanje provodi HGK u suradnji s tvrtkom Apsolon, a edukacijom koju Europska poslovna škola Zagreb namjerava provoditi stvoriti sve pretpostavke da se zacrtani ciljevi ostvare, kako bi Hrvatska bila punopravni čindbenik zelene tranzicije. U navedeno istraživanje je uključeno osam (8)sektora; poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo, energetika, trgovina, promet,  turizam i IT.

I dalje ne odvajamo dovoljne količine otpada, oprema nam je zastarjela,a centri za gospodarenje otpadom permanentno izazivaju polemike. Brojni znanstvenici, stručnjaci i udruge već godinama upozoravaju kako Hrvatska ulaže „prevelika“ sredstva u centre za gospodarenje otpadom koji ne mogu ostvariti zacrtane ciljeve,a povećanje cijena usluga i penale će nakraju platiti građani, odnosno porezni obveznici.

(ps/sm)

 

Podjeli:
Tagovi:

Hosted by Mydataknox