Dok sam studirao management u New Yorku, čuo sam priču o prosjaku iz Centralnog parka. Uz njegov je šešir stajao natpis: „Ja sam slijep“. U vrijeme pauze za ručak tuda prođe marketinški stručnjak, sagne se i nešto dopiše. Kad se uvečer vraćao, upita prosjaka: „Kakav ti je bio dan?“. „Nikad bolji“, odgovori prosjak. „Što si mi napisao?“. „Ništa naročito“, reče ovaj. „Pomogao sam ti da bolje „prodaš“ svoju situaciju, napisao sam: „Proljeće je, a ja sam slijep!“.

Zamislite da imate stari auto, kutiju punu knjiga koje vam ne trebaju, ormare nakrcane stvarima koje još imaju vrijednosti, ali sami ne znate što bi s njima. Jeste li spremni natrpati sve u automobil, uputiti se na sajam i uživati u cjenkanju s kupcima i prolaznicima? Volite li prodavati stan ili kuću, ili ćete taj mučni posao prepustiti stručnjacima neke agencije? Većina ljudi pripada jednoj od dvije isključive skupine: ili vole prodavati, ili to mrze. Kad biste upitali managere koja je najvažnija od svih njihovih aktivnosti, većina bi vjerojatno rekla: „Moram prodati!“. Sve što radim prolazi ili pada na tržištu i sve se vidi u bilancama i godišnjim izvješćima, gdje količina prodaje i ostvarena dobit govore o tome koliko sam bio uspješan. No u toj skupini sigurno bi se našli i mnogi koji bi s negodovanjem povikali da oni ne žele niko me ništa prodavati, da im se prodaja gadi. Oni rade važnije stvari, nabavljaju sirovine i opremu, kontroliraju kvalitetu, upravljaju informacijskom tehnologijom, stvaraju nove ideje, proizvode ili tehnologije, projektiraju, razvijaju ljudske resurse, istražuju tržište, vode knjigovodstvo ili brinu o financijama. Nismo mi trgovci! Kakva prodaja! Otkud negativan stav prema prodavanju, kad je očito da bez rezultata te aktivnosti svi drugi poslovi nemaju smisla?
(PS/Z.R.)

Naslov članka: Šef mora znati "prodati"

Autor: Velimir Srića

Izvor: Poslovni savjetnik br. 96 str. 12.-13.

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter