Jeste li kad razmišljali zašto su najuspješniji svjetski poduzetnici i pokretači informatičke industrije gotovo u pravilu bili nesvršeni studenti bez diploma. Bill Gates iz Microsofta, Steve Jobs iz Applea, Mark Zuckerberg iz Facebooka, Michael Dell, Richard Branson, Elon Musk i Ted Turner samo su mali dio dugačke liste.

Isto vrijedi za mnoge među najvećim znanstvenicima i umjetnicima poput Nikole Tesle, Thomasa Edisona, Alberta Einsteina, Oprah Winfrey, Brada Pitta, Walta Disneya, Toma Hanksa i Woodyja Allena. Nije se teško složiti da je glavni razlog njihovog uspjeha bio u tome što nisu bili u potjeri za papirnatim kvalifikacijama nego su strastveno slijedili svoj san. Mnogi od njih reći će da su uspjeh ostvarili usprkos onome što su učili dok im se još dalo učiti u procesu formalnog obrazovanja.

Jesmo li zadovoljni današnjim obrazovanjem? Uči li nas potrebna znanja i vještine za bolje savladavanje poslovnih i tržišnih izazova? Je li to sustav koji će nam omogućiti da gradimo svjetliju i uspješniju budućnost?

Ne tako davno, obrazovanje je nalikovalo na butik, danas sve više sliči konfekciji. Svaki butik pokušava biti jedinstven, dok je konfekcija jedna drugoj nalik. Obrazovanje, nažalost, sve više gubi kreativnu jedinstvenost, a dobiva birokratsku bezličnost. To se događa postepeno jer se u suštini kreativni proces poticanja na razmišljanje pretvara u strogo propisani proces podučavanja odabranih znanja i „recepata“.

Drugim riječima, sadržaj većine obrazovnih aktivnosti svodi se na dosadne administrativne procedure, krute organizacijske obrasce ponašanja i pravila koja je lako ponavljati i standardizirati. Stoga je prirodno da se sustav pretvara u “proizvodnju” nekreativnih administratora,  pedantnih sljedbenika i poslušnih izvršitelja, a ne majstora promjena, vođa i inovatora.

Ostatak teksta pročitajte klikom na pdf ikonu.

Autor: Velimir Srića
Izvor: Poslovni savjetnik