Mobing, sustavno psihičko zlostavljanje na radnom mjestu, ima duboke posljedice na mentalno i fizičko zdravlje zaposlenika. Žrtve često pate od visokih razina stresa, anksioznosti, depresije i PTSP-a, što narušava njihovu sposobnost rada i smanjuje produktivnost. Ove posljedice mogu uzrokovati povećane izostanke, opterećenje za kolege i dugoročne zdravstvene probleme. Socijalni troškovi rastu zbog potreba za medicinskim liječenjem i opterećenja zdravstvenog sustava, dok neadekvatne reakcije organizacija mogu smanjiti povjerenje i koheziju unutar zajednice.

Mobing označava dugotrajno psihičko, emocionalno ili fizičko zlostavljanje na radnom mjestu, uključujući izrugivanje, omalovažavanje, ignoriranje i prijetnje. Nije izoliran incident, već se ponavlja s ciljem destabilizacije i ponižavanja žrtve. Razlikuje se od bullyinga, koji se često odnosi na individualne slučajeve uznemiravanja, dok mobing obuhvaća kolektivne oblike ponašanja. Termin dolazi od engleskih riječi "mob" i "to mob", označavajući grupno napadanje i neprijateljsko ponašanje unutar radnog okruženja. Pionirska istraživanja Heinza Leymanna doprinose razumijevanju mobinga kao sustavnog i dugotrajnog zlostavljanja koje ozbiljno ugrožava dostojanstvo i integritet žrtve.

Uzroci mobinga u suvremenom društvu

Suvremeno društvo, suočeno s tehnološkim napretkom i tržišnim izazovima, stvara uvjete koji mogu pogodovati mobingu:

• Promjene u svijetu rada: Tehnološki napredak i transformacija radnih odnosa mogu uzrokovati napetosti i nesigurnost među zaposlenicima, što povećava rizik od mobinga. Modeli upravljanja i naglasak na profit mogu negativno utjecati na radnu klimu.
• Disfunkcionalne organizacijske strukture: Loše radne metode, nedjelotvorni menadžeri i nedostatak komunikacije mogu stvoriti toksično radno okruženje. Narušena ravnoteža moći i zloupotreba moći pogoršavaju situaciju.
• Psihosocijalni faktori: Stres, nesigurnost radnog mjesta, pritisak za postizanje ciljeva i nedostatak podrške mogu stvoriti plodno tlo za mobing. Zaposlenici pod stalnim stresom mogu postati ranjiviji na zlostavljanje ili sami postati zlostavljači.

Ciljevi mobinga

Primarni cilj mobinga je često eliminacija žrtve s radnog mjesta ili polja djelovanja. Zlostavljači nastoje stvoriti toliko nepodnošljivu radnu atmosferu da žrtva na kraju sama odluči napustiti posao. Ovaj cilj se postiže kontinuiranim šikaniranjem i psihološkim pritiskom. Drugi cilj mobinga može biti isključivanje osobe iz svijeta rada, čime se ona marginalizira i onemogućava joj se normalno profesionalno funkcioniranje. Mobing se može manifestirati kroz konfliktom opterećenu komunikaciju koja se odvija između kolega ili između podređenih i nadređenih radnika. Takva komunikacija uključuje sustavne napade, verbalne uvrede, ponižavanja i druge oblike neprijateljskog ponašanja. Ova konfliktna dinamika često traje dulje vremensko razdoblje, što dodatno pogoršava stanje žrtve i njezinu sposobnost da se nosi s problemom.

Diskriminacija i isključenje

Kroz sustavne napade i kontinuirano zlostavljanje, mobing ima za cilj diskriminirati žrtvu i isključiti je iz radnog okruženja. Diskriminacija može biti temeljena na različitim faktorima kao što su spol, dob, etnička pripadnost, obiteljski status, profesionalne kvalifikacije ili osobne karakteristike. Isključenje iz svijeta rada može imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje, profesionalni razvoj i osobnu dobrobit žrtve.

Faze mobinga

Mobing se razvija kroz nekoliko faza, a razumijevanje tih faza pomaže u prepoznavanju i upravljanju problemom u radnom okruženju.

1. Ključni incident: Prva faza započinje ključnim incidentom ili konfliktom prema određenoj osobi. Ovaj početni događaj postavlja temelje za daljnje negativne interakcije i označava početak procesa mobinga.
2. Mobing i stigmatizacija: U drugoj fazi, mobing se intenzivira i prelazi u stigmatizaciju. Žrtva postaje meta stalnih napada i uvreda, čime se stvara negativna slika među kolegama i nadredjenima.
3. Problem upravljanja ljudskim resursima: Treća faza uključuje pogrešnu procjenu od strane menadžmenta, koji umjesto rješavanja uzroka mobinga, pokušava se "riješiti" žrtve. To može uključivati kršenje radnih prava i nepravedno tretiranje.
4. Borba za opstanak: U četvrtoj fazi, žrtva se suočava s pokušajem povratka ugleda i mentalne borbe sa situacijom, što često uzrokuje stres, anksioznost i depresiju.
5. Isključenje: Peta faza, faza isključenja, uključuje odlazak žrtve iz radnog okruženja, bilo odlaženjem povlačenjem iz posla, odlaskom u mirovinu ili otkazom. Ova faza obično slijedi zbog ozbiljnih zdravstvenih problema i dugoročnih posljedica mobinga.

Klasifikacija mobinga

Silazni mobing ili vertikalni silazni mobing, odnosi se na zlostavljanje koje dolazi od nadređenih prema podređenima. Ovaj oblik mobinga je najčešći u Europskoj uniji i uključuje neprihvatljiva ponašanja poput ponižavanja, vrijeđanja, ignoriranja i nepravednog kritiziranja radnika od strane njihovih nadređenih. U nekim slučajevima, ovaj oblik mobinga može poprimiti strateške oblike, gdje upravljački tim sustavno cilja određene radnike s ciljem njihove eliminacije iz organizacije. Takvi slučajevi često se javljaju tijekom reorganizacije tvrtke, promjene vlasništva ili spajanja. Uzlazni mobing Obrnuti ili uzlazni vertikalni mobing, iako rjeđi, također predstavlja značajan problem. Ovaj oblik mobinga uključuje zlostavljanje nadređenih od strane podređenih. Zlostavljanje može uključivati sabotiranje rada nadređenih, širenje glasina, neprijateljsko ponašanje i druge oblike psihološkog pritiska. Horizontalni mobing podrazumijeva zlostavljanje među zaposlenicima koji se nalaze na istoj hijerarhijskoj razini. Ovaj oblik mobinga često je motiviran emotivnim razlozima kao što su zavist, ljubomora, ljutnja i neprijateljstvo. Horizontalni mobing može uključivati kritiziranje rada, ponižavanje, uvrede, podmetanja, te sprječavanje dotoka informacija potrebnih za rad. Istraživanja pokazuju da je ovaj oblik mobinga češći u Hrvatskoj nego u nekim drugim zemljama Europske unije.

Strateški mobing je podvrsta vertikalnog mobinga gdje se upravljački tim sustavno fokusira na psihičko zlostavljanje radnika koji su ocijenjeni kao nepotrebni ili nepoželjni. Ovaj oblik mobinga često je prisutan u situacijama promjene vlasništva, pripajanja tvrtki i prijenosa ugovora o radu. Bosing je specifičan oblik vertikalnog mobinga gdje nadređeni koriste agresivno i vrijeđajuće ponašanje prema niže rangiranim radnicima. Ovaj oblik mobinga karakterizira stalna kritika, ponižavanje i verbalno zlostavljanje od strane nadređenih. Emotivni mobing je oblik horizontalnog mobinga koji proizlazi iz osjećanja poput zavisti, ljubomore, ljutnje, neprijateljstva i antipatije. Manifestira se kroz kritiziranje rada, ponižavanje, uvrede, podmetanja, te sprečavanje dotoka informacija koje su potrebne za obavljanje radnih zadataka.

Oblici mobinga, taktike i posljedice

Mobing na radnom mjestu je ozbiljan problem koji obuhvaća različite oblike psihološkog i fizičkog nasilja usmjerenih prema pojedincu. Cilj mobinga je degradirati, izolirati i obeshrabriti žrtvu, narušavajući njezinu sposobnost za rad i opće dobrostanje. U nastavku će biti predstavljeni različiti oblici mobinga, njihovi načini djelovanja i posljedice koje ostavljaju na žrtve.

• Napadi na mogućnost izražavanja su jedna od najčešćih taktika mobinga: ograničavanje mogućnosti izražavanja (pretpostavljeni ili kolege namjerno ograničavaju prilike za izražavanje mišljenja ili ideja), stalno prekidanje u obavljanju posla (kontinuirano ometanje radnika tijekom obavljanja njihovih zadataka), glasno psovanje i deranje (verbalno nasilje koje uključuje psovanje i deranje na žrtvu), stalna kritika obavljenog posla (neprestano kritiziranje kvalitete rada, često bez opravdanih razloga), kritiziranje privatnog života (uplitanje u osobne aspekte života žrtve, što dodatno pogoršava radno okruženje), telefonski teror (neprestano uznemiravanje putem telefonskih poziva), usmene i pisane prijetnje (upućivanje prijetnji verbalno ili putem pisane komunikacije), odbijanje komunikacije (ignoriranje žrtve, uključujući omalovažavajuće geste ili poglede)
• Napadi na društvene kontakte dodatno izoliraju žrtvu unutar radnog okruženja: nerazgovaranje (namjerno izbjegavanje razgovora sa žrtvom), nemogućnost izražavanja (sprečavanje žrtve da se slobodno izrazi), premještaj u druge prostorije (fizička izolacija žrtve premještanjem u udaljene prostorije), zabrana drugim radnicima da razgovaraju sa žrtvom (stvaranje društvene izolacije kroz zabrane), tretiranje žrtve kao da ne postoji (ignoriranje prisutnosti žrtve, što dovodi do osjećaja nevidljivosti i beznačajnosti). Ovi oblici mobinga usmjereni su na društvenu izolaciju žrtve, čime se dodatno pogoršava njezino emocionalno stanje i sposobnost za rad.
• Napadi na ugled žrtve imaju za cilj narušavanje njezina profesionalnog i osobnog integriteta - širenje glasina (namjerno širenje neistina i glasina koje štete ugledu žrtve), ogovaranje (stalno negativno komentiranje o žrtvi iza njezinih leđa), ismijavanje (javna ili privatna poniženja kroz ismijavanje; odijevanja, obiteljskog statusa i sl.). Ovi napadi dovode do narušavanja ugleda žrtve unutar radnog okruženja, čime se smanjuje njezina sposobnost za profesionalni razvoj i osobnu dobrobit.
• Napadi na psihičko stanje i privatni život su posebno podmukli jer ciljanju na mentalnu stabilnost i samopouzdanje osobe. ovi oblici mobinga uključuju optuživanje žrtve da je psihički bolesna (namjerno etiketiranje žrtve kao mentalno nestabilne kako bi se dodatno izolirala i diskreditirala), prisiljavanje na psihijatrijsko promatranje (zlostavljači prisiljavaju žrtvu na psihijatrijske procjene kako bi je dodatno stigmatizirali), ismijavanje invaliditeta žrtve (ciljano ismijavanje), imitiranje pokreta, glasova ili gesti žrtve (oponašanje žrtvinih karakteristika na podrugljiv način). Ovi napadi dovode do ozbiljnog narušavanja mentalnog zdravlja žrtve, smanjujući njezino samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.
• Napadi na politička i vjerska shvaćanja, stila života žrtve dodatno pogoršavaju radnu atmosferu; napad na politička ili vjerska shvaćanja (kritiziranje ili ismijavanje žrtvinih političkih ili vjerskih uvjerenja), ismijavanje privatnog života (ponižavanje žrtve zbog osobnih odluka ili načina života), ismijavanje nacionalne pripadnosti ili podrijetla (diskriminacija i ismijavanje temeljem nacionalne pripadnosti ili etničkog podrijetla). Ovi oblici mobinga ne samo da vrijeđaju žrtvu, već i narušavaju temeljna prava na slobodu mišljenja i vjeroispovijesti.
• Napadi na kvalitetu životne i radne sredine uključuju nedodjeljivanje radnih zadataka (ignoriranje žrtve uskraćivanjem posla), nekorektno ocjenjivanje rada žrtve (namjerno davanje nepravedno loših ocjena za obavljeni posao), oduzimanje radnih zadataka (potpuna eliminacija radnih obveza žrtve kako bi se osjećala beskorisno), dodjeljivanje besmislenih zadataka (namjerno dodjeljivanje zadataka bez svrhe kako bi se žrtvu omalovažilo), dodjeljivanje zadataka ispod ili iznad razine znanja i kvalifikacija (degradiranje žrtve zadacima koji su ispod njezinih sposobnosti ili prekomjerno zahtjevni), permanentno dodjeljivanje novih zadataka (kontinuirano preopterećenje žrtve novim zadacima), dodjeljivanje uvredljivih radnih zadataka (davanje zadataka koji su ponižavajući), oduzimanje sredstava rada (uskraćivanje resursa potrebnih za obavljanje posla), podmetanje i falsificiranje dokumenata (manipulacija radnim dokumentima kako bi se žrtvu diskreditiralo). Ovi oblici mobinga narušavaju profesionalni integritet žrtve, smanjujući njezinu učinkovitost i motivaciju.
• Napadi na zdravlje podrazumijevaju prisiljavanje na poslove koji štete zdravlju (dodjeljivanje zadataka koji ugrožavaju fizičko zdravlje), prijetnje fizičkim nasiljem (verbalne prijetnje fizičkim napadom, primjena lake sile, korištenje fizičke sile u manjoj mjeri kako bi se zastrašilo žrtvu) ili tjelesno zlostavljanje (fizički napadi na žrtvu). Ovi oblici mobinga predstavljaju ozbiljan rizik za fizičko i mentalno zdravlje žrtve, često zahtijevajući hitne intervencije.

Prepoznavanje znakova mobbinga

Prepoznati mobbing može biti izazovno jer se često događa postupno i suptilno. neke od uobičajenih znakova uključuju: ponižavanje i omalovažavanje: redovito ismijavanje, kritiziranje ili omalovažavanje žrtve pred drugim kolegama; izoliranje, isključivanje: namjerno izbjegavanje komunikacije s žrtvom, ignoriranje njezinih prijedloga ili sudjelovanje u aktivnostima, isključivanje sa sastanaka, druženja i sl.; smanjenje odgovornosti: prenapuhavanje grešaka žrtve, namjerno joj dodjeljivanje nepoštovanja zadataka ili smanjenje odgovornosti; psihološki pritisak: nepotrebno postavljanje rokova, stalni pritisak ili prijetnje u cilju stvaranja stresa i nesigurnosti.

Izoliranje, isključivanje i nepriznavanje kao jedan od najčešćoh oblik mobinga na radnom mjestu

• Izoliranje i isključivanje osobe kroz namjerno izbjegavanje komunikacije, ignoriranje njezinih prijedloga i aktivnosti, te isključivanje sa sastanaka i druženja, obuhvaća različite oblike društvene i emocionalne manipulacije. Ovo ponašanje može imati ozbiljne posljedice za mentalno zdravlje žrtve i često je povezano s mobbingom, emocionalnim nasiljem ili oblikom manipulacije. Izoliranje se odnosi na namjerno isključivanje osobe iz socijalnih, profesionalnih ili drugih važnih konteksta. To uključuje ignoriranje prijedloga ili mišljenja, izbjegavanje komunikacije, te isključivanje iz događanja i aktivnosti koje su značajne za žrtvu. Izoliranje kao metoda mobinga ima duboke povijesne korijene u ostracizmu, gdje se koristi kao alat za društveno isključenje i kontrolu. Razumijevanje povijesnog konteksta ovih praksi pomaže u boljem prepoznavanju njihovih modernih manifestacija i u razvoju učinkovitih strategija za prevenciju i intervenciju. Kroz obrazovanje, podršku i pravilnu regulaciju, možemo raditi na smanjenju negativnih utjecaja izoliranja i mobbinga i stvaranju pravednijih i zdravijih okruženja za sve.
• Nepriznavanje u kontekstu mobinga; nepriznavanje se odnosi na sustavno ignoriranje ili umanjivanje doprinosa i postignuća osobe u profesionalnom ili društvenom okruženju. ovo ponašanje može uključivati: ignoriranje doprinosa: kada se doprinos ili ideje žrtve zanemaruju ili ne priznaju, iako su značajne za grupu ili organizaciju; smanjivanje vidljivosti: kada se namjerno smanjuje prisutnost ili utjecaj žrtve, primjerice nepozivanjem na važne sastanke ili isključivanjem iz ključnih projekata; nepriznavanje postignuća:  uspjesi i postignuća žrtve se ne priznaju ili se minimiziraju, što može utjecati na njihovu profesionalnu reputaciju i moral.

Kako si pomoći?

Žrtve mobinga često se osjećaju izolirano i bespomoćno, ali postoje koraci koje mogu poduzeti kako bi se zaštitile i pronašle pomoć:

1. Dokumentiranje incidenata: Važno je zapisivati sve incidente mobbinga, uključujući datume, mjesta, svjedoke i detalje događaja.
2. Potraga za podrškom: Razgovarajte s pouzdanim kolegama, prijateljima ili obitelji o situaciji. Podrška i savjeti drugih mogu biti od velike pomoći.
3. Razgovor s nadređenima ili HR-om: Ako je moguće, razgovarajte s nadređenima ili osobljem za ljudske resurse o situaciji. U mnogim organizacijama postoje politike i procedure za upravljanje mobbingom.
4. Traženje stručne pomoći: Ako se situacija ne poboljšava ili se osjećate ugroženo, razmislite o traženju stručne pomoći poput psihologa ili savjetnika za mentalno zdravlje.
5. Pravne opcije: U nekim slučajevima, pravne opcije mogu biti potrebne. Razmislite o konzultacijama s pravnicima koji se bave radnim pravom.

Specifične osobine žrtava i zlostavljača

• Žrtve: Osobe koje su visoko inteligentne, kreativne, ili talentirane često su mete mobinga zbog svojih izvanrednih sposobnosti. Također, mladi radnici, starije osobe, pripadnici manjinskih grupa, osobe s invaliditetom i žene često su žrtve. Osobe s mazohističkim sklonostima ili perfekcionizmom također mogu biti češće zlostavljane.
• Zlostavljači:
  
  • Narcisoidni zlostavljači: Motivirani potrebom za pažnjom i osjećajem superiornosti. Nedostatak empatije i pretjerano samopouzdanje čine ih sklonima manipulaciji i ponižavanju drugih.
  • Paranoični zlostavljači: Karakterizirani dubokom sumnjom u motive drugih, što ih čini preosjetljivima na kritike i sklonima agresivnom ponašanju.
  • Osobe s visokom slikom o sebi: Postavljaju nerealna očekivanja prema drugima i koriste autoritarni stil upravljanja, što može rezultirati represivnim ponašanjem.
  • Sociopati i psihopati: Nedostatak morala i ekstremna egocentričnost omogućuju im manipulaciju i zlostavljanje bez osjećaja krivnje.

Posljedice mobinga

Mobing je ozbiljan problem koji utječe ne samo na žrtvu, već i na njezinu obitelj, radnu sredinu i društvo u cjelini. Mobbing može imati duboke i dugotrajne posljedice na žrtvu. neki od učestalih posljedica uključuju psihičke posljedice: anksioznost, depresija, gubitak samopouzdanja, nesanica i drugi psihički problemi; fizičke posljedice: glavobolje, probavni problemi, kardiovaskularne bolesti uzrokovane stresom; profesionalne posljedice: smanjena produktivnost, gubitak motivacije i napredovanja u karijeri.

Posljedice za žrtvu:

• Mentalno zdravlje: Žrtve često razvijaju mentalne poremećaje poput depresije, anksioznosti i PTSP-a. Dugotrajni stres može smanjiti samopouzdanje i uzrokovati emocionalnu iscrpljenost.
  
  • Stres i anksioznost: Mobing može dovesti do povećanog stresa i anksioznosti, što može uzrokovati probleme sa spavanjem, koncentracijom i općim osjećajem blagostanja.
  • Depresija: Dugotrajno izlaganje mobingu može rezultirati depresijom, što može dodatno pogoršati ukupno mentalno zdravlje.
  • PTSP: Neki ljudi razviju simptome slične posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) nakon dugotrajnog mobinga.

• Fizičko zdravlje: Psihosomatski simptomi uključuju glavobolje, probavne probleme, poremećaje spavanja i kronični umor. Dugotrajan stres može povećati rizik od ozbiljnih bolesti poput srčanih oboljenja i hipertenzije.
• Stres i emocionalno jedenje: Neki ljudi odgovaraju na stres povećanim unosom hrane, posebno nezdrave hrane bogate šećerima i mastima, što može dovesti do debljanja.
• Hormonalne promjene: Stres može uzrokovati hormonalne promjene, uključujući povećanje kortizola, koji može poticati skladištenje masti u tijelu, posebno u području trbuha.
• Kardiovaskularne bolesti: Stres povezan s mobingom može povećati rizik od visokog krvnog pritiska, srčanih bolesti i moždanog udara.
• Socijalni život: Žrtve često izbjegavaju društvene kontakte zbog stida i straha, što može dovesti do socijalne izolacije i problema u obiteljskim odnosima.

Posljedice za poslodavca i društvo

Mobing može imati ozbiljne posljedice za radno okruženje i organizaciju. Nezdrava radna klima smanjuje ukupnu radnu učinkovitost i zadovoljstvo zaposlenika, smanjujući motivaciju i produktivnost. Povećava se rizik od ozljeda na radu zbog smanjenog fokusa i stresa među zaposlenicima. Također, često odsustvo zaposlenika zbog stresa ili bolesti može povećati troškove bolovanja i smanjiti radnu produktivnost. Na društvenoj razini, mobing može dovesti do povećanih izdataka za zdravstvenu zaštitu zbog dugotrajnog stresa i mentalnih problema. Smanjena produktivnost i česte odsutnosti negativno utječu na nacionalnu ekonomiju, smanjujući ukupnu produktivnost radne snage i gubitkom radnih sati. Ovi učinci mogu ozbiljno utjecati na ekonomsku stabilnost i konkurentnost organizacija.

Zaključak

Mobing na radnom mjestu predstavlja ozbiljan i sveprisutni problem čije posljedice nadmašuju jednostavne neugodnosti, duboko pogađajući fizičko i mentalno zdravlje žrtava, utječe na mnoge aspekte života, od individualnih posljedica po zdravlje i socijalni život žrtava, do širih ekonomskih i društvenih posljedica. Razumijevanje tih posljedica ključno je za razvijanje učinkovitih strategija prevencije i intervencije. Organizacije, zajednice i države trebaju raditi zajedno na stvaranju politika koje će pomoći u identifikaciji, prevenciji i rješavanju problema mobinga, čime će se osigurati zdravije radno okruženje i poboljšati opća društvena dobrobit.

Organizacije trebaju implementirati preventivne mjere, pružiti podršku žrtvama i razviti politike koje osiguravaju sigurnost i dostojanstvo svih zaposlenika. U konačnici, mobing je ozbiljan problem koji zahtijeva proaktivno djelovanje svih aktera u radnom okruženju. Žrtve mobinga trebaju tražiti podršku, dokumentirati incidente i aktivno raditi na zaštiti svojih prava. Organizacije, s druge strane, moraju provoditi politike i programe koji će omogućiti sigurno i poštovano radno okruženje za sve zaposlenike. Samo kroz kontinuiranu edukaciju, podizanje svijesti i primjenu odgovarajućih zakonskih mjera možemo se učinkovito boriti protiv mobinga i osigurati zaštitu prava i dostojanstva svih radnika.

Izvor: https://mobbing.hr/wp-content/uploads/2018/12/Priru%C4%8Dnik-o-diskriminaciji-i-mobingu-na-radnom-mjestu-BRO%C5%A0URA-4.10.2018.pdf, https://mobbing.hr/sto-je-mobbing-i-kako-se-manifestira/

mr.sc. Andreja Marcetić,

savjetnica za strateško planiranje, razvoj i projekte

Centra za potporu i inkluziju u zajednici