U suvremenoj globalnoj mreži svatko sa svakim može, teoretski, komunicirati. No praktično komuniciramo samo s ograničenim brojem onih ljudi s kojima smo u nekom privremenom ili trajnom odnosu.

To vrijedi i za tvrtku u kojoj, premda ona funkcionira kao osobito povezan poslovni i socijalni sustav, međusobno ne komuniciraju svi, i ne stalno, već ovisno o svojim radnim pozicijama, afinitetima i potrebama. U tvrtki postoje različiti oblici komuniciranja. U ovoj prigodi zanima nas samo ono u kojem zaposlenici razmjenjuju idejena mišljenja, stavove, savjete, iskustva i znanja, a sve u cilju njihova kreativnog i produktivnog sučeljavanja, u okviru tzv. strategije protočnosti, koju je u svojoj kompaniji zagovarao i provodio Jack Welch. Ovo komuniciranje međutim, postoji u svakoj tvrtki, bez obzira koliko ga njezin management potiče ili suzbija.

UZROCI

"Jer, u tim đačkim razgovorima svaki ide za svojom misli". (Andrić)

Oduvijek je glavni problem svake komunikacije bio problem slušanja i razumijevanja druge strane. Dobro su poznati brojni frazemi, poslovice i izreke na ovu temu, a ovdje spomenimo samo razgovor gluhih, pse koji laju dok karavane prolaze, site koji gladnima ne vjeruju, i slavnu sugestiju Marije Antoanete da jedu kolače ako nemaju kruha. Još od najmanjih nogu učimo samo govoriti, čitati i pisati. Tijekom školovanja memoriramo gomile podataka koji nam služe, uglavnom, za prenošenje drugima, vlastitim govorom ili pisanjem. Postoje samo škole govorništva; tko je još čuo za škole slušanja? Zbog svega toga u slobodnim razgovorima, kako nam lijepo kaže genijalni Andrić, još od načkih dana idemo za svojim mislima. I naravno, pritom slušamo sami sebe i samo sebe.

Naslov članka: Svatko voli raditi sa šefom s kojim može popričati
Autor: dipl.oec. Zlatko Kurtović

Izvor: Poslovni savjetnik br. 65, str. 48-49

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter