Uprava jedne hrvatske tvrtke jednom je prilikom uporabila poligraf da bi izmjerila lojalnost svojih djelatnika. Tada su izjavili kako je to normalan postupak prilikom procjene lojalnosti radnika te da ne vide ništa sporno u uporabi istoga.

Svi su djelatnici testirani na dobrovoljnoj bazi, a testiranje se moglo i odbiti bez ikakvih posljedica. U uspješnim se tvrtkama međuljudski odnosi temelje na povjerenju, poštenju i iskrenosti/otvorenosti, a ne na rezultatima s detektora laži.

Uprava tvrtke izjavila je kako je to normalan postupak prilikom procjene lojalnosti radnika.

“Svrha je procijeniti lojalnost rukovoditelja, njihovu lojalnost prema tvrtci… Sva su pitanja vezana isključivo za ovu tematiku. Vrlo često takva testiranja donose pozitivne ishode.“, izjavio je pritom direktor tvrtke.

Za mene je to očigledan primjer nepovjerenja. Po mome mišljenju, ako kao rukovoditelj ne vjeruješ svojim djelatnicima i ne uspiješ u svojoj tvrtci stvoriti okruženje povjerenja i lojalnosti, detektor laži ti nikako ne može u tome pomoći. Usput rečeno, znanstvenici i njihove udruge ne smatraju detektore laži pouzdanim i valjanim instrumentima.

Lojalnost je povjerenje
Povjerenje je prvi i daleko najvažniji uvjet za uspostavljanje i održavanje dobrih međuljudskih odnosa. Bez povjerenja nema lojalnosti, dakle, nema nikakvih odnosa. To vrijedi u privatnom životu, u kojemu čvrsta veza između dva partnera, ili prijatelja, može postojati samo ako se izgradi na vrijednostima kao što su povjerenje, poštenje, otvoreni razgovori i promjena. Ako su u osnovi ove vrijednosti, u odnosu može doći do neslaganja i diskusija a da pritom ne bude straha za postojanost samog odnosa. Ah… biste li vi uporabili detektor laži prije negoli se obvežete u privatnom odnosu? Ovo jednako tako vrijedi za odnose na poslu između uprave i djelatnika. Naravno da je uprava najodgovornija za stvaranje lojalnost i povjerenja u tvrtci, između uprave i zaposlenika!

Ostatak teksta pročitajte klikom na pdf ikonu.

Autor: John Lodder
Izvor: Poslovni savjetnik