Sadašnje doba je doba promjena.

Promjene su nezaobilazne iz tri razloga:
1. Postoji potreba da se uklone uočena negativna stanja (uklanjanje negativnih stanja): kašnjenja, nekvalitetno, nedovoljno, nezadovoljstva i neodgovarajuća uporaba resursa (prekomjerno ili premalo).

2. Kada želimo unaprijediti postojeće stanje (unapređenja): kvalitetnije, više, brže, jeftinije, lakše, jednostavnije, cjelovitije, sustavnije ili univerzalnije.

3. Kada želimo razvojne aktivnosti (razvoj).

Nema više stanja bez promjena. Uvođenje promjena su redovite i nezaobilazne aktivnosti svakog pojedinca i bilo kojeg oblika zajedništva (grupe, organizacije i zajednice).

Iako je logično očekivati kako smo svjesni potreba za promjenama, nevjerojatno je koliko su prisutni otpori potrebnim promjenama i po intenzitetu i po različitim načinima manifestiranja. Nažalost, otpori promjenama su sastavni dio života i realnost koja se ne smije previdjeti.

Otpori promjenama su daleko najveći razlog zašto pojedinci i bilo koji oblik zajedništva (grupe, organizacije i zajednice) ne postižu daleko veća postignuća od sadašnjih.

Postoje "samo" dva razloga otpora promjenama:

1. zadržavanje postojeće "zone ugode"

2. neodlučnost da mijenjamo druge.

U davanju otpora promjenama, zadivljujuće smo "inovativni" u iskazivanju razloga zašto ne možemo sudjelovati u promjenama.

Crtice

• Promjene se ne mogu izbjeći.
• Svako odgađanje promjena traži rješenja uz povećanu uporabu resursa.
• Napravimo analizu i utvrdimo kolika je stvarna šteta što izbjegavamo promjene.
• Pokušajte se prisjetiti i zapišite što su vam sve "opravdani" razlozi za neprihvaćanje promjena.
• Zapisujte na jednom mjestu razloge pojedinaca za neprihvaćanje potrebnih promjena. Bit će to zanimljiva zbirka "kreativnih" rješenja.
• Kada predlažete uvođenje promjena neka to bude obvezno zapisano uz navođenje mogućih (očekivanih) otpora promjenama. To je snažno psihološko oružje jer će "borci" protiv promjena morati smišljati nove sofisticirane razloge protiv promjena.
• Možda im ponestane ideja i pomire se sa sudbinom i prihvate potrebne promjene bez otpora.

Postoje samo dvije vrste pojedinaca: Oni kojima su promjene osnova djelovanja i oni kojima su otpori promjenama osnova djelovanja.

Lako je utvrditi: Što je pojedinac na višem organizacijskom nivou, otpor promjenama je veći. Naravno, i šteta koju stvara je veća. Paradoks?

Praktikum
1. Utvrđivanje stanja
Utvrdimo naše otpore promjenama.
Utvrdimo otpore promjenama koje daju drugi obveznici promjena.

2. Postavljanje ciljeva
Svaki utvrđeni otpor promjenama uklonimo kao naš prioritet u djelovanju.

3. Izbor strategije
Definirajmo našu novu strategiju prema promjenama  - uvedimo novo ponašanje: kontinuirane i sustavne promjene. Oni pojedinci i oblici zajedništva kojima promjene nisu polazni (osnovni) element djelovanja ne mogu više biti uspješni.

4. Traženje rješenja
Tražimo optimalna rješenja za uklanjanje otpora potrebnim promjenama. Osnovni princip uklanjanja otpora: Cjelina je uvijek važnija od pojedinačnoga ako nije pogibeljno, nezakonito i nemoralno.

5. Postizanje ciljeva
Bez definiranja sustava kontrole provedbe potrebnih aktivnosti, uklanjanje otpora promjenama se neće dogoditi. Tek kada se uklone svi otpori uvođenju promjena - promjene su izvodive.

Preduvjet za uspjeh je u svakom trenutku imati saznanje tko pruža otpor promjenama koje su nezaobilazne.

Zaključak
Promjene su osnovna strategija postizanja željene izvrsnosti u bilo kojem području djelovanja. Uspješne promjene nisu moguće dok god postoje otpori promjenama.

Objavimo totalni rat otporima potrebnim promjenama i stvorimo preduvjete za uspješno uvođenje promjena. Otklanjanje otpora promjenama je prioritet u djelovanju kako bi se potrebne promjene i dogodile.

---
Ovaj tekst je je pisan primjenom Modela univerzalne izvrsnosti - MUI © 2007 Milan Grković koji je cjelovito prikazan u knjizi „MUI KNJIGA ZA USPJEH“.
Detaljnije o knjizi možete pogledati na linku www.portalalfa.com/mui_knjiga_za_uspjeh

Autor teksta: Milan Grković
alfa@portalalfa.com
385 99 280 4210