U poslovanju nailazimo na niz problema, nepredvidivih situacija i okolnosti. Tada se javljaju konflikti, odnosno razlike u poimanju prirode okolnosti. Tenzije rastu i prelaze na osobnu razinu, a organizacijski problemi se ne rješavaju.
Prije svega treba pojmovno odrediti što je to oportunističko ponašanje.
Potreba za rastom ili samoostvarenjem jedna je od ljudskih potreba kojima ljudi ostvaruju svoju svrhu. Ako mislite da svrha nije važna, zapitajte se otkud tzv. „krize srednjih godina“.
Suočeni s ne¬povoljnom situacijom na tržištu što se odražava i na rad zapo¬slenika, poslodavci se često susreću s dilemom kako povećati produktivnost.
Jednog su managera upitali koliko ljudi radi u njegovom poduzeću.
Ako nam je osoba nešto nesebično dala, i mi imamo poriv nešto nesebično dati. Štoviše, to ne zaboravljamo već smo spremni dati i u drugoj prilici. Usto, poneseni pozitivnim iskustvom naš se život oboji svjetlijim bojama pa smo skloniji i drugim ljudima pomoći ili im nešto darovati.
Na ovo pitanje je prilično teško dati odgovor. Proizvode prodaje kvaliteta? Ili još preciznije – neki aspekt kvalitete poput ljepote ili trajnosti materijala? Da, sasvim sigurno, to je jako važno. Proizvode prodaje reputacija proizvođača ili trgovine? I ovaj aspekt je jako važan.
Premda današnje uprave nastoje ulagati u stjecanje novih znanja svojih zaposlenika, često dvoume da li se svaka kuna uložena u taj proces isplati. Kako unaprijediti korisnost od ulaganja u proces učenja?
Poslovanje našeg poduzeća iznimno je dinamično. Kao manageru i vođi prilično mi je teško održati motivaciju te se posao često čini kao borba koja nikada ne prestaje. Kako si pomoći?
Neka su poduzeća prosječna i nikada ne postanu značajna u širem okruženju. Moja je želja poduzeće učiniti izvrsnim, ali ne samo prema financijskom rezultatu, nego i prema značajkama, tako da će ljudi reći da mi imamo „ono nešto“. Kako početi izgrađivati takvo poduzeće?
U poslovanju nailazimo na niz problema, nepredvidivih situacija i okolnosti. Tada se javljaju konflikti, odnosno razlike u poimanju prirode okolnosti. Tenzije rastu i prelaze na osobnu razinu, a organizacijski problemi se ne rješavaju.
Manager sam poduzeća srednje veličine. Nastojimo ulagati u stjecanje novog znanja, no nisam siguran da se svaka kuna uložena u stjecanje znanja isplati.
Vrijeme se može činiti kao nešto što nam je svima dano besplatno, no ono je resurs kao i svaki drugi i jasno je da nije besplatno, a niti beskonačno. Vrijeme se ne može vratiti unatrag, niti se može kupiti.
Opće mjere štednje i sveprisutna recesija mnoga su poduzeća prisilili na otpuštanja. Iako svakim danom zabrinutost velikim brojem novo nezaposlenih u poduzećima u Hrvatskoj sve više raste, toga problema nisu poštešena ni velika, do sada jaka i stabilna poduzeća.
