Tržišnom uspjehu prethodi puno toga. Prvo: imati uspješne ljude. I drugo: omogućiti im da budu dobri. Uspjeh je blještavi završetak duge priče. Kako kaže Richard Bennett: Tim je sve! No, tim je završetak, a ne početak posla. Do tima treba doći!

Industrija koja stvara managere (obrazovne institucije, gospodarski subjekti, političke stranke itd.) deklarativno se zalaže za stvaranje “dobrih” managera, držeći da je managerstvo predmet koji se može studirati i naučiti poput svih drugih vještina. To je samo djelomično točno.

Obzirom na današnje uvjete rada i trenutnu „kriznu“ situaciju na domaćoj i svjetskoj sceni, teško je definirati što zaista znači biti zadovoljan svojim poslom te odrediti koji postotak ljudi se takvime i smatra.

Manageri se stalno trude naći „zvijezde“ – skupinu odličnih ljudi koja će im nositi tvrtku. A što je s „pljevom“? Nije li prioritet rješavati se i „balasta“ – onih slabijih koji koče dobre i samo koštaju tvrtku? Uzmete li danas jedan od ova dva smjera za prioritet – možda ćete pogriješiti.

Izaći pred publiku i održati govor za većinu ljudi dovoljno je stresno samo po sebi. Prezentirati na nematerinjem jeziku i pred publikom za koju niste sigurni koliko razumije, a ne znate niti što čuje u tim svojim slušalicama, može biti vrlo neugodno iskustvo.

Zadobio sam poštovanje i divljenje kako sljedbenika tako i sebi ravnih. Ljudi me prate! Lideri polaze od sebe - ako znaju voditi sebe moći će voditi i druge. Samodiscipliniranje je najvažnije jer vođa ima funkciju uzora kojeg se prati i oponaša.

Partneri pregovaraju i određuju pravila koja podjednako vrijede za obje strane. Znanja, za koja bi manageri voljeli da ih znaju, razumiju i primjenjuju njihovi djelatnici, ista su kao i znanja za koja bi djelatnici voljeli da ih znaju, razumiju i primjenjuju njihovi manageri.

Rezultati istraživanja koje je objavio voxeu.org navode kako direktori tvrtke na sastancima izvan iste rade za sebe, a ne za tvrtku.

U većini zemalja teško je zamisliti da bi direktor velike kompanije sam sebi smanjio plaću zbog pogreške ili lošeg poslovanja. No, iz Japana dolazi priča koja pokazuje kako svako pravilo ima izuzetak.

Tvrtka može imati suvremenu tehnologiju i stabilno tržište, iskustvo i znanje radnika, stručne rukovoditelje i pristojne plaće, a slabe rezultate. Situacija je moguća, a blaža varijanta česta.